Na praznik Blagovijesti, u treću nedjelju posta – Krstopoklonu, Vladika zahumsko-hercegovački g. Dimitrije načalstvovao je Svetom arhijerejskom Liturgijom u Blagovještenskom hramu u Dubrovniku. Preosvećenom Vladici sasluživalo je sveštenstvo Eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske, kao i protojerej-stavrofor Vasilije Tomić iz Eparhije kanadske.

Poučavajaući vjerne jevanđeljskom besjedom, Vladika Dimitrije je pojasnio da Crkva danas proslavlja dan kada je Majka Božija začela riječju Božijom, naitijem Duha Svetoga i blagovoljenjem Oca. Vladika je podsjetio na riječi otaca o prvom neverbalnom obraćanju Boga čovjeku čime je čovjek postao duša živa, a od tog trenutka svako obraćanje Boga čovjeku postalo je izvor života. Primivši riječ Jevanđelja čovjek biva pozvan da rodi dobar rod – začevši od Duha Svetoga, on treba da rodi vrlinu i dobra djela, da srce čovjekovo postane smjestište nesmjestivoga Boga. Vladika je pojasnio da je smjestište Boga, neobuhvatljivog, nesmjestivog u ljudske mjere i materijalni svijet, postala Presveta Bogorodica – Majka Božija. Ona zauzima naročito mjesto u Crkvi, jer je, na određeni način, omogućila domostroj spasenja, iskazavši slobodan pristanak ljudskog roda rekavši u ime svih ljudi: ”Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj”. Time je postalo moguće da Bog, Sveta Trojica – vječna zajednica ljubavi Oca, Sina i Svetoga Duha – pokaže ljubav od koje nema veće, da jedan od Svete Trojice postane čovjek i izvrši sve date zapovijesti.

Radi ispunjavanja zapovijesti Božijih, potrebno je odreći se sebe. ”Uzeti krst svoj i poći za Gospodom” znači odreći se samodovoljnosti i egoizma, kao što su to činili najveći svetitelji, poput Svetog Vasilija i Majke Božije, koji su živjeli ne svojom silom već blagodaću Božijom koja je njihove prirodne darove upravljala po volji Božijoj. Čovjek to postiže živeći po Jevanđelju Božijem i duhu Liturgije, ugledajući se na sve svete, a zapovijestima Božijim osvjetljavajući u srcu lik Spasiteljev.

Po otpustu, Vladika Dimitrije se zahvalio ocu Vladanu na gostoprimstvu, poželio srećnu slavu svim sabranima i naglasio da pravi hrišćani uvijek treba da nose Vaskrsenje Hristovo u svome srcu, koje mora biti čisto, osvećeno blagodaću Svetoga Duha. To je najvažniji posao hrišćana gdje god u svijetu se nalazili, da bi bili svjetlost svijetu i so zemlji, najprije treba da očiste svoje srce poput Presvete Bogorodice. Tokom današnjeg sabranja, u porti hrama, povodom praznika i slave hrama izvršeno je osvećenje slavskog kolača i žita, a praznično sabranje preraslo je u trpezu ljubavi.

Izvor: Eparhija zahumsko-hercegovačka