”Zapisao je negdje Gustav Krklec, moram da priznam da me je to začudilo da sam to kod njega našao, da još niko nije prozreo na pravi način u otkrivenja Petra II Petrovića Njegoša. Razmišljajući o njemu i čitajući po ko zna koji put njegova djela, a u poslednje vrijeme naročito njegovu Luču mikrokozma i njegove kraće pjesme, sve više uviđam da su ove riječi Gustava Krkleca zaista istinite riječi.”

”Niokom nije toliko pisano i govoreno kod nas, koliko o Petru II Petroviću Njegošu. Jedino je Sveti Sava nadmašio ga svojim prisustvom i svojim tragovima koje je ostavio i ostavlja u narodnom pamćenju i u biću srpskoga naroda.”

”Sveti Sava i Petar II Petrović Njegoš – zaista su njih dvojica oni koji su se upisali neizbrisivim slovima u knjigu našeg istorijskog, duhovnog, pjesničkog, filosofskog i sveukupnog bića.”

”Kod Njegoša, naročito u njegovoj Luči mikrokozma, imamo preegzistenciju – ono što se događa u istoriji i što je temelj metaistorije, onoga što nazivamo eshatonom. To je već kod Njegoša doživljeno, to se odigralo i odigrava, to se začelo onog trena i onog vremena kada je Slovo Božije sve iz ničega stvorilo. To je jedna od osnovnih istina Njegoševog bogoslovlja: da je Riječ Božija, Slovo Božije, koje se, kako će on reći u Luči mikrokozma  ”obuklo u čelovječestvo”, da to Slovo Božije je sve iz ničega stvorilo i njegovom zakonu je sve pokorno. To Slovo Božije, prirodno, on ga je otkrio, njemu je javljeno, on ga je pronašao u bogosluženju Crkve, iako se za njega kaže da nije bio mnogo veliki ljubitelj bogosluženja, liturgije.”

”Spolja posmatrano to izgleda da je tako. Međutim, Njegoš, ako je nešto, on je u sveukupnom svom doživljaju, po preimućstvu liturgijsko biće, samo što njegova liturgija nije ono što se događa u hramu i što se događa u čovjeku kao hramu ničtožnome i ono što se događa u hramu u kome on služi, nego je njegova liturgija liturgija koja obujima sobom sveukupno biće. Nema bića, nema stvorenja, nema ničega od iskoni što se događa, a da nije dotaknuto, da nije uključeno u ono što on naziva sveštena liturgija svesvetija – izraz koji je, koliko je meni poznato, jedini i prvi upotrebio na srpskom jeziku Petar II Petrović Njegoš.”

”Dakle, milioni zvijezda, to su kandila koja danonoćno svijetle pred Njegovim licem. Ovakvim bogoslovsko – molitvenim, liturgijskim viđenjem svesvetija i ognjišta svesvetija, Njegoš nesumnjivo spada ne samo među najveće bogoslove pjesnike, mudrace i proroke srpskog naroda, nego uopšte, među najveće evropske i svjetske mudrace, tajnoznalce i pjesnike.”

”To je moj, moram da priznam, noviji doživljaj Njegoša, upravo ponovo se vrativši Njegošu i ponovo ga pročitavši, upravo u ovom kontekstu liturgije, u kontekstu one najdublje istine života Crkve i bogoslovlja Crkve.”

Izvod iz predavanja Mitropolita Amfilohija „Bogoslovsko-molitveni lik Petra II Petrovića Njegoša“, održanog 2013. godine na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. 

Kompletno predavanje poslušajte na sajtu Radija ”Svetigora, u okviru emisije Katedra.

Priredila: O. B.

https://svetigora.com