Mitropolit Joanikije je u toku Svete službe Božije rukopoložio jerođakona Mihaila, sabrata manastira Svetog Serafima Sarovskog na Dragalju, u čin jeromonaha.

U arhipastirskoj besjedi, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se osvrnuo na žitije Svetog Alimpija Stolpnika i poučio da su podvižnici poput njega i daleko u pustinji, odvojeni od ljudi, bili zapravo bliži ljudima, nego oni koji su svakodnevno bili jedni uz druge.

”Više je mogao on pomoći – Sveti Alimpije Stolpnik, jer ga je Gospod obdario velikim duhovnim darovima, zbog njegove ljubavi prema Bogu, zbog njegove žrtve, zbog njegovih podviga, naravno, ali ponajviše, zbog njegovog velikog smirenja”, kazao je Mitropolit.

Podsjetivši da je ovaj sveti Božiji ugodnik oko sebe okupljao veliki broj duhovne djece koju je rukovodio ka Carstvu nebeskom, Mitropolit je naglasio da se veliki duhovnici odlikuju upravo time što ne vezuju svoja duhovna čada za sebe, nego ih privode Gospodu.

”Hristos Gospod je izvor vječnog života i za Njega treba da se vezujemo i veliki duhovnici su uvijek to dobro i strogo razlikovali.”

Vladika je novom jeromonahu, ocu Mihailu, poželio da mu Gospod da snage za podvig – da postane, kako je kazao, ”stub vjere pravoslavne”.

”Da se oko njega, kao oko pastira Gospodnjega, sabira narod; da svijetli svojim vrlinama, svojim dobrim djelima, svojim milosrđem, svojom dobrotom, a ponajviše svojim smirenjem, kao onaj svetionik koji se pali u mraku da bi sa pučine morske ljudi imali orijentir gdje da idu i prema kome da idu. Taj svetionik ukazuje zapravo na Carstvo nebesko. ’Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca našega koji je na nebesima‘, poželio je Mitropolit Joanikije.

On je dodao da je ta Gospodnja riječ upućena svim hrišćanima, a da je svaki sveštenik, blagodaću i milošću Božijom, posrednik između Boga i ljudi.

”Da se što više mi, draga braćo i sestre, oblačimo u Hristove vrline. Da se što više ispunjavamo Božijom blagodaću i Božijom milošću. U tome je, zapravo, i tajna svešteničke službe – što sveštenik, prinoseći Bogu svoje molitve, svoje podvige, svoje trudove, ne radi to radi samoga sebe, nego radi Crkve Božije i radi naroda Božijega, jer on postaje posrednik blagodaću Božijom, milošću Božijom, ustrojenjem Božijim, između Boga i ljudi. Njegova sveta služba je takva, uzvišenija od anđelske, i dovodi blagodat Božiju na sve one za koje se moli.”

Mitropolit je kazao da je svete Božije ugodnike krasila oslobođenost od samoživosti i samoljublja, te spremnost na žrtvu za bližnje.

”Čak da se oslobode i dotle od svoga samoljublja i samoživlja, da kada vide da neko drugi nije baš sve u pravu, ali ako to nije strašno, ako su to obične ljudske mane, ljudski grijesi i tako, a on vidi to sve, i on je u pravu, on neće govoriti: Ja sam u pravu, a ti nijesi. Ti si grešnik, ti si ovakav, ti si onakav, jer će uvijek imati na umu onu riječ Božiju, da treba prvo izvaditi brvno iz oka svojega, pa onda ćemo imati sposobnosti da izvadimo i trun, odnosno da ukažemo na neke grijehe kod svojih bližnjih.”

Vladika je naglasio da svaki sveštenik treba da se trudi da ima čistu savjest i svijest da je saslužitelj Božiji, te da svaki hrišćanin životom u Crkvi postaje učesnik i saslužitelj u Svetoj službi.

”Na ovoj Svetoj službi ne služe i ne učestvuju u ovoj Svetoj službi samo sveštenici, nego i vjerni narod Božiji i svi zajedno slavimo Ime Božije: Mi ne znamo tačno čiju će molitvu Bog prvo primiti. Naravno, onu službu koju vrše sveštenici u oltaru, tu načalstvuje sam Gospod Isus Hristos, ali svačija molitva u toku Svete službe, svako amin, svako Gospodi pomiluj, svako produhovljeno, prosvjetljeno osjećanje, bilo čije, od onog malog djeteta u hramu, do starca i starice – sve je to prinos Gospodu Bogu i Spasitelju našem Isusu Hristu.

Mitropolit je ocu Mihailu poželio da bude istrajan u svešteničkoj službi.

”To je mnogo bitno! Ova služba jeste sveta, jeste uzvišena, jeste veličanstvena, jeste svijetla, ali svaki sveštenoslužitelj mora proći kroz mnoga iskušenja. I to se događa po Božijem promislu, jer svako treba da se provjeri. I sve se provjerava, ne onako tu i tamo, kao na nekom laganom ispitu, nego kao kroz oganj – sve se provjerava i tako se provjerava. I sveštenici, naravno, imaju i teških momenata u svom životu. E tada se treba održati. U dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci, a tih muka će biti. Tada se treba vezivati, ne za ljude, za bilo koga na ovome svijetu, nego za Gospoda. I ne tražiti pomoć od ljudi, od bilo koga na ovome svijetu, nego, prije svega, od Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista i od Presvete Bogorodice i od svetih Njegovih, od Crkve Božije, a i Gospod i Presveta Bogorodica i svi sveti su na pomoći svakome onome koji ide putem Božijim, a posebno sveštenicima”, poručio je Mitropolit.

Vladika je na kraju besjede svima čestitao praznik, a ocu Mihailu mnoga i blaga ljeta svešteničke službe.

O. B.
Foto: Željko Drašković