Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije, služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Ilije u Zagori. Mitropolitu su sasluživali protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić – arijerejski namjesnik kotorsko – tivatski, protosinđel Justin (Mrenović) – iguman manastira Podlastva, protojerej Nenad Kalem i jerođakon Sionije (Zorić).

Po završteku liturgije i litije oko hrama Visokopreosvećeni vladika vjernima se obratio besjedom.

Istakao je da je Hristos pobijedio smrt, vaskrsao iz mrtvih i javljao se učenicima i apostolima četrdeset dana, ali tako da ga isprva nisu mogli prepoznati nego tek kasnije, kada im je otvorio um da razumiju Pismo i kada je prelomio hljeb. Tada su ga učenici prepoznali da je Hristos. Javio se i Mariji Magdalini i svima im dao svoj mir, a potom je iščezao ispred njihovih očiju.

„Međutim, to sve svjedoči da je On pobijedio zakone prirode. Naravno, javio se kao tvorac i zakonodavac, ali koji je iznad zakona, iznad prirode i da je živio nekim novim životom – Božanskim životom sa Njegovom ljudskom prirodom. On je, dakle, pobijedio zakone prirode. Pobijedio je prije svega smrt. To je i bilo najvažnije. Međutim, na praznik Vaznesenja Hristovoga, čudesni i nevjerovatni praznik koji se dogodio pred očima svetih apostola, On se vaznio na nebo kao što je i rekao da će otići od njih i da je bolje da On ode da bi oni primili blagodat i silu Duha Svetoga, da bi se obukli u Silu sa visine, da bi se na njima ispunilo obećanje Oca našega nebeskoga koji je obećao da će im poslati Duha Svetoga i ispuniti ih svakom istinom i napomenuti im o svemu onome što je Gospod činio i tvorio i otkriti im smisao onoga što je On činio i tvorio i pobjeđujući silu zemljine teže On se vaznio na nebesa i sjeo sa desne strane Oca. Vratio se tamo odakle je i došao, ali sa ljudskom svojom prirodom. Uznio je ljudsku našu prirodu na nebo i proslavio je, dao joj njeno božansko i ljudsko dostojanstvo. To kad se kaže da je sjeo sa desne strane Oca, ne govori se u nekom prostornom smislu sa desne strane, nego da je udostojio najveće slave ljudsku prirodu. Naša ljudska priroda u Hristu Isusu je uznesena na nebo i naše nadanje je nebesko i naša težnja je ka Carstvu nebeskome, ka carstvu vječnome, neprolaznome, netruležnome.“- poučavao je Mitropolit Joanikije.Mitropolit Joanikije je uputio vjerne da se Duhom uznose, oplemenjuju, prevazilaze zemaljske slabosti, mane i podjele, da razvijaju slogu i ljubav, kako bi se u svima zacarila Božija ljubav, milost, pravda i istina, jer kako je naveo, to je početak Carstva nebeskoga na zemlji – kada imamo u duši mir, radost od Boga i radost susreta i ljubavi jednih sa drugima, jer je to sadržina Svetoga Jevanđelja koje je Gospod propovijedao i sadržina naše pravoslavne vjere.

„I sve ono što je Gospod činio, što je govorio, što nam je otkrio, sve to imamo u svetim bogosluženjima kada se nađemo u hramu Božijem i proslavljamo ime Božije, sjedinjujemo se sa Bogom, sjedinjujemo se jedni sa drugima u ljubavi Božijoj, sjedinjujemo se sa Hristom Gospodom kroz svete tajne pričešćujući se svetim tajnama Hristovim, hraneći se nebeskim hljebom da bismo živjeli novim životom, jer od zemaljskoga hljeba imamo ovaj privremeni zemaljski život, a kada se hranimo iz Putira Gospodnjega, iz Čaše Gospodnje, nebeskim hljebom, svetim tajnama Hristovim počinjemo da živimo novim životom, božanskim životom, osvećujemo se, preporađamo se, duhovno se uzdižemo i prevazilazimo naše ljudske slabosti i naše ljudske mane. Neka da Gospod da bude među nama što više bratske ljubavi i sloge. Evo vi ste ovdje učinili dosta toga. Vidim da ste spremni još dosta da učinite i za ove hramove i za ostale hramove u ovome kraju, ali i za ovo mjesto – da ga ukrasite da liči na raj Božiji, kao što i jeste zapravo svaki hram Božiji je slika raja Gospodnjega, jer u njemu imamo rajsko osjećanje, imamo rajsko stanje, dostižemo ga. Ja ne bih dužio nego samo želim da zablagodarim svima vama i vašem parohu ocu Jovanu koji ste se potrudili oko obnove ovih hramova, koje ste ovako lijepo, časno , čestito i nadasve stručno obnovili i ukrasili i što se trudite da još učinite sve što možete“- naveo je Mitropolit.

Istakao je da je veliki blagoslov sveštenstva i vjernog naroda što su radili na obnovi crkava i poželio svima zdravlje i spasenje istakavši da je lijepo što su obnovili i stari običaj litije.

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije besjedu je zaključio poukom da ne treba da budemo gordi i isključivi, da nije strašno i ako pogriješimo ako smo svjesni svoje greške, ako imamo dobru namjeru i radimo od sveg srca sa bratskom ljubavlju da dobra djela činimo i za sebe i svoje bližnje i duše svojih predaka.

Lana Ostojić