Tim povodom podsjećamo na razgovor koji je sa Mitropolitom Amfilohijem 21. jula 2018. godine vodio protojerej Nikola Pejović, glavni i odgovorni urednik Radio Svetigore. Mitropolit govori o svom rukopoloženju, susretu sa Grčkom, pastirskom iskustvu, prvoj parohiji, susretima sa velikim grčkim ocima i propovjednicima toga vremena kasnije prepoznatim kao Svetim starcima, poznanstvima sa ljudima poput Aleksandra Solženjicina…
+++
Blagoslovite! Kakvi su bili utisci Vašeg susreta sa pravoslavnom Grčkom tih 60-ih godina prošlog vijeka?
Bog da blagoslovi molitvama Sv. velikomučenika Prokopija. Pa, prosto se čudim da je prošlo 50 godina od toga dana i tog čina. Prethodno sam rukopoložen za đakona u Manastiru Sv. Gerasima Kefaloniskog, velikog svetitelja i prosvetitelja, uoči praznika Sv. Prokopija u Argostoliju — gradić u Kefaloniji. Rukopoložio me Mitropolit Prokopije, koji je odigrao značajnu ulogu u mom životu. U to vrijeme, 1966. godine, došao sam iz Rima (Italije) u Grčku i bio sam na raspeću. Moram da kažem, nije mi se vraćalo u komunističku Jugoslaviju nego sam onda čak i bacio jugoslovenski pasoš i dobio sam blase-passe – emigrantski pasoš, blagodareći upravo Mitropolitu Prokopiju. Tu je bila njegova školska drugarica Zoi Hronopulu koja je bila naš veliki dobrotvor i prijatelj, a poslije je bila monahinja – igumanija Manastira Sv. Trojice u Atici. Ona se prvo upoznala sa bivšim zahumsko-hercegovačkim vladikom Atanasijem, koji je bio tamo prije mene. Dolazila je u Rusku crkvu gdje je on služio, kod njega se ispovijedala i preko njega čula za oca Justina. Poslije je svake godine išla u Ćelije i to tajno. Ide do Beča pa se vrati u Beograd, gdje je uveče sačekaju i voze do Ćelija. I jedne godine tako, ona se tamo i zamonašila i dobila ime Justina, po ocu Justinu. Uvijek nam je donosila i pisma od oca Justina. Tajno, to se nije ni znalo. Studirala je zajedno sa Prokopijem, poslije je u gimnaziji bila profesor vjeronauke decenijama. I tako, preko njega sam upoznao Mitropolita Prokopija. On me podržao i maksimalno pomogao pred državnim vlastima, jer je bio vojni sveštenik i duhovnik u svoje vrijeme. Tako, blagodareći tome, ja sam dospio i do Kefalonije. Tamo sam pribrojan kao monah, kada me je zamonašio tajno.
.png)
