U Crkvi Svetog Nikole, danas na drugu nedjelju pred praznik Rođenja Hristovog, Nedjelju praotaca i na Materice, besjedio je arhijerejski namjesnik kotorsko – tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

Na liturgiji je čitano Sveto Jevanđelje po Luki (Začalo 76) koje govori o čovjeku koji je pripremio veliku večeru i pozvao mnoge, ali su se oni izgovarali da ne mogu doći. Glavna tema je da su svi pozvani u Carstvo Božije, ali je na nama da ga zaslužimo. Kako je kazao o.Nemanja, ljudi često pronalaze izgovore da ne prihvate poziv u Carstvo Božije, slično onima u pomenutom Jevanđelju. Ističe da, kao što se treba pripremiti za svadbenu večeru, tako se treba pripremiti i za Carstvo Božije, kroz molitvu, post, pričešće i dobra djela.

Ističe da je Carstvo Božije od izuzetne važnosti i da smo svi pozvani da u njemu učestvujemo, da je važno preispitati svoje prioritete i ne dozvoliti da nas svakodnevne brige odvuku od duhovnog života. Dolazak Hrista je poziv na Carstvo Božije, a mi se trebamo pripremiti za taj dolazak.

„Čuli smo Sveto jevanđelje u kome Gospod Isus Hristos govori priču o Carstvu Božijem. Na puno mjesta u jevanđelju Gospod Isus Hristos govori o ovoj temi. Vrlo često je tema priča jevanđelskih, onih priča koje sam Gospod kazuje o Carstvu Božijem. Dakle, ako više puta o nekoj temi govori, to znači da je ta tema jako važna. Ne usput da je pomenuo nešto, pa ko čuo, čuo nego, ako više puta i na različite načine govori o toj temi, znači da je to tema o kojoj treba razmišljati intenzivno. A to je, dakle, Carstvo Božije. Carstvo Božije je Bog pripremio za sve nas ljude. Bog je stvorio i ovaj svijet, i sve nas, ali je stvorio i Carstvo Božije koje slijedi. Dakle, jeste važan ovaj naš život, ali nismo ovdje samo zbog ovoga života. Ovaj život traje koliko traje, kratko ili dugo, u svakom slučaju proći će. Nismo mi stvoreni zbog ovih 70, 80 ili koliko godina ćemo poživjeti, stvoreni smo za nešto mnogo važnije. A ovdje, na ovoj zemlji smo da to što je važnije, a to je ovo Carstvo Božije o kome Gospod govori, i zaslužimo. Dakle, svi smo pozvani, kao što čujemo u ovom Svetom jevanđelju, svi smo pozvani u Carstvo Božije.

Bog, onaj dobri Bog koji je stvorio iz ljubavi ovaj svijet, zamislio je kako će to sve izgledati i poslije. Ako je već stvorio, onda On želi da i mi ljudi učestvujemo u tome. Dakle, svi smo pozvani, ali je do nas kako ćemo i da li ćemo to i zaslužiti, da li ćemo se potruditi da to nešto zaslužimo.

U ovom Jevanđelju upravo govori o našem odnosu prema onome što nam je pripreljeno i ponuđeno. Ova gozba u jevanđeljskoj priči je pripremljena svečana gozba i pozvani su svi, ali uvijek ima nekih izgovora i razloga, zbog čega se ne može doći. I to, u ovoj, kad slušamo ovu priču, reko bi kako su čudni ti ljudi, zove ih čovjek na svadbu, na gozbu veliku, a oni imaju nešto važnije. Pa koje smiješniji ti ljudi ili mi danas, jer ovo je nama upućena ova priča, jer smo pozvani na najveću moguću gozbu koja postoji, to je Carstvo Božije, a i pored toga mi uvijek tražimo neko objašnjenje, odnosno opravdanje zašto ne možemo da dođemo.

Kao što na tu svečanu večeru, ovu svadbenu večeru, gozbu, treba se pripremiti, treba se organizovati prije svega svoje vrijeme, treba se pripremiti lijepo obući i treba spremiti neki poklon, nešto donijeti na tu svadbu. Tako i mi pozvani smo na ono što je pripremljeno, što zaista nema cijenu, a to je Carstvo Božije, jedino što mi treba da damo nešto sa svoje strane, da svoje vrijeme organizujemo tako, da dođemo neki put na liturgiju, u crkvu, da se pričestimo, da postimo.

Uvijek ima nekih opravdanja. Znam ja da je to dobro, treba ići u crkvu, treba postati, ali ja sad moram to i to. Sve je važnije od dolaska u crkvu. Zato i postoji ona Božja zapovjest, šest dana radi a sedmi posveti Gospodu Bogu svome. Dakle, Bog zna da smo mi ljudi skloni tome da nas odvuku, odvuku ovozemaljske brige, ali je važno posvetiti vrijeme onome što je za našu vječnost važno.

A to je vrijeme moritve, vrijeme svete liturgije, posta i pripremanja za najvažnije što možemo, a to je sveto pričešće. Dakle, odvojiti vrijeme za pripremanje. Onda se pripremiti. Okupati se , lijepo i svečano obući za svadnju. To znači očistiti svoju dušu i tijelo od grijeha i urediti je dobrim dijelima. Pripremiti poklon za vjenčanje, za svadbu. To znači da pripremimo za Carstvo Božije poklon. Šta je to? To su naša dobra dijela. Djela milosrđa, praštanje, saosjećanje prema drugim. To su dobra dijela. To su darovi koje mi treba da prinesemo i da pripremimo. Pozvani smo, ali treba da malo i da se potrudimo. Ali uvijek ima tih nekih opravdanja, kao što smo čuli u ovom Svetom jevađelju. Ali tako i kaže u Jevanđelju. Mnogo je zvanih, ali malo je izabranih. Malo onih koji će se i odazvati na to što im je ponuđeno.

U Starom Zajetu pozvan je bio izabrani narod, ali od dolaska Hrista, izabrani narod je onih koji su povjerovali u Hrista. Svi narodi su sada pozvani, ali će biti onaj izabrani Izrailj. Oni ljudi koji su povjerovali Hristu. Taj poziv na tu gozbu, na večeru, na Carstvo Božije, jeste dolazak Hrista.

Dolazak Hrista ovdje na zemlju. Taj Bog koji je to sve pripremio i stvorio, On je došao ovdje na zemlju, da bi nama, ljudima, dao mogućnost da to i dobijemo.

Mi to proslavljamo kroz veliki praznik Božić, kada je došao Bog na zemlju. I onda ovim Jevanđeljem se mi pripremamo, za taj dolazak. A sada kada se sjećamo i razmišljamo o dolazku Gospoda Isusa Hrista, dvije sedmice prije Božića, mi proslavljamo Praoce. To su oni naši oci koji su i u Starom Zavjetu povjerovali i u moru, mnoštvu onih naroda koji su bili bezbožni ili mnogobošci, vjerovali na pravi način, vjerovali u Boga. To su oni naši praoci od Adama preko Avrama, Isaka i Jakova, Mojsija pa Davida Solomona… Svi se oni nabrajaju u crkvenim pjesmama. Pa onda proroci koji su najavljivali Gospoda Isusa Hrista, sve do Zaharije i Svetog Jovana Krstitelja, takođe proroka i preteče. Sve nih pomonjemo na današnji dan. Sve njih, koji su živjeli prije Hrista i nisu bili hrišćani, pominjemo kako se kaže u troparu “koji su svojom vjerom zadobili spasenje i predodlučili Crkvu svojom vjerom” jer iz njihovoga sjemena se rodila Presveta Bogorodica, Ona Koja je rodila Hrista Spasitelja, Koji nam je donio spasenje.

To su ti divni , opšti, praznici koje proslavljamo u pretprazništvu Božića.

U našem srpskom narodu imamo i naše, da kažem, lokalne crkveno-narodne praznike - Materice, Očeve, Djetinjce. Danas su Materice i koristim priliku da čestitam svim majkama praznik.

Ovim praznicima se stavlja akcenat na ljubav u ove dana kada se pripremamo za praznik ljubavi a to je Božić. Praznik je ljubavi jer dolazi Bog iz velike ljubavi prema nama ljudima, koje je stvorio, a pogriješili smo ali On dolazi da uzme naše grijehe na sebe, da vaskrsne i pobijedi smrt.

To je veliki izraz ljubavi Boga prema nama. Mi u to vrijeme prije svega ljubav trebamo iskazati u okviru porodice koja je temelj svakog društva pa i Crkve. Porodica je mala Crkva i zato kroz ove divne praznike Materice, Očeve, Djetinjce, kada se vezujemo simbolično pa razrješavamo i dajemo poklone jedni drugima , jačamo ljubav u onome gdje je najvažnije, a to je porodica. To su ti divni običaji kojima se mi pripremamo za radosni praznik Dolazak Gospoda Isusa Hrista , Kome neka je slava vavijek , amin“, poručio je u besjedi o. Nemanja.

Sveto Jevanđelje po Luki (Začalo 76).

„16. A on mu reče: „Neki čovjek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge. 17. I u vrijeme večere, posla slugu svog da kaže zvanicama: 'Dođite, jer je već sve gotovo.' 18. I počeše se svi redom izgovarati. Prvi mu reče: 'Kupih njivu i moram izići da je vidim; molim te, izgovori me.' 19. I drugi reče: 'Kupih pet jarmova volova, i idem da ih pogledam; molim te, izgovori me.' 20. I treći reče: 'Oženih se, i zato ne mogu doći.' 21. I došavši sluga taj, javi ovo gospodaru svome. Tada se razgnijevi domaćin i reče sluzi svome: 'Izađi brzo na trgove i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i bogalje i hrome, i slijepe.' 22. I reče sluga: 'Gospodaru, učinjeno je kako si zapovijedio, i još ima mjesta.' 23. I reče gospodar sluzi: 'Izađi na puteve i među ograde, i privoli ih da uđu da mi se napuni dom. 24. Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.'”