U prvu nedjelju Časnoga posta- Nedjelju pravoslavlja, kada proslavljamo pobjedu nad ikonoboračkom jeresi, tokom svete liturgije u kotorskoj Crkvi Svetog Nikole, obavljena je i svečana litija sa ikonama koja sa od davnina na današnji dan obavlja u svim pravoslavnim hramovima.

Besjedio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić koji je na početku kazao da danas , prve nedjelje posta u Nedjelju pravoslavlja, slušamo Sveto jevanđelje koje nam govori o prizivu apostola.

„Dakle, kada je Gospod Isus Hristos bio ovdje na zemlji i kada je poslije krštenja  počeo da propovijeda, okupio je oko sebe svoje učenike. Što je još važnije ovdje je da vidimo prepoznavanje od strane apostola i ljudi da je to zaista Spasitelj, Mesija.

Naime, poslije pada Adamovoga, ljudima je Bog obećao da će poslati spasitelja, Mesiju. Jevrejski izabrani narod je iščekivao Mesiju vjekovima, najavljivanog kroz cijeli Stari zavjet“, kazao je o. Nemanja.

Dolazak Gospoda Isusa Hrista je, nastavio je dalje, ispunjenje toga proročanstva, jer je sam Hristos upravo taj Mesija, Sin Boži , Onaj koji je došao da spasi svijet.

“Ali, nisu svi prepoznali odmah Gospoda, zato što su Ga na drugi način očekivali, kao moćnog cara koji će vladati na zemlji. Kada je Hristos došao na zemlju, došao je krotak iz smiren, i to iz Galileje,  oblasti koja nije baš bila cijenjena i previše poštovana.  Jevreji nisu tada, kada je Hristos došao, bili sigurni da je to baš On. Ovim javanđeljem se potvrđuje da su prepoznali da je On taj Mesija“, rekao je o. Nemanja. „Dakle, činjenica je da je Gospod Isus Hristos, Sin Božji, da je to Onaj Mesija Koga su isčekivali i Koji je propovijedan u Starom Zavjetu. A da je Hristos Mesija, i da je ovaploćeni Bog, ima najdirektnije veze sa ovim proslavljanjem ikona na današi dan. Rekao sam već da se zove Nedjelja pravoslavlja, zbog toga što se sjećamo događaja koje se desio u IX vijeku, u jednom periodu koji je bio težak za Crkvu, jer su se pojavili oni ljudi koji su smatrali da su ikone nedostojne poštovanja, odnosno da je poštovanje ikona idolopoklonstvo i da ih treba izbaciti, da se ikone unište.

Ne bi to bio toliki problem da car Lav Isavrijanac nije bio istomišljenik sa njima, pa je uveo zakon kojim se progone ikone. To je isto nastavio njegov sin Konstantin. Tako da je to bilo jako teško vrijeme za one koji su poštovali ikone. Oni koji su ih branili i poštovali su trpjeli teške muke. Mnogi su i poginuli braneći ikone. Iako je i 787. održan Sedmi Vaseljenski sabor na  instistiranje carice Irine, koji je potvrdio pravoslavno učenje da se ikone poštuju, gonjenje ikona i poštovalaca ikona nastavljeno je do 843. godine, do carice Teodore, koja je definitivno stavila tačku na sve prepirke u vezi sa tim i proglasila pobjedu Pravoslavlja, to jest pobjedu pravoslavnog učenja o poštovanju ikona. To se desilo prve sedmice posta, i tada je svečano pročitan Sinodik pravoslavlja i išla je svečana litija kroz Carigrad. Od tada, do dana današnjeg, ikone se poštuju na najsvečaniji mogući način. Zato se i mi na današnji dan sjećamo toga događaja jer je ovo sad prva sedmica posta“, kazao je o. Nemanja.

Poštovanje ikona ima najdirektnije veze sa ovom tajnom, jednom od najvećih tajni, a to je da je Gospod Isus Hristos ovaploćeni Bog.

„Naime, u Starom Zavijetu je postojala zabrana slikanja Boga, zato što Boga nikad niko nije vidio i potpuno je imala smisla ta zabrana. Ako nisi vidio kako Bog izgleda, ne možeš ga ni nacrtati, i to su poštovali u Starom zavjetu.

U Novom zavijetu dešava se najveća promjena, a to je da Bog, Taj nevidljivi Bog, vječni svemogući Bog, postaje čovjek. Ovaplotio se i postao čovjek. Pokazao se ljudima kao čovjek. Slikanje ikona predstavlja slikanje Toga ovaploćenoga Boga koji je došao kao čovjek ovdje na zemlju. Ako je Bog smatrao za dostojno da se pojavi kao čovjek, taj Bog, Koji je uvijek bio nevidljiv i neopisiv, ako je On smatrao za dostojno da se pokaže u tijelu čovjeka, onda i mi, ne samo da imamo pravo da Ga slikamo takvoga, nego je to upravo projava naše vjere u ovaploćenje Gospoda Boga kroz tijelo čovjekovo“, kazao je o. Nemanja.

Ističe da je slavljenje i poštovanje ikona upravo poštovanje ove istine.

„Kada slikamo Gospoda Isusa Hrista, mi slikamo onu ličnost koja je u sebi imala i božansku i čovječansku prirodu. Dakle, samoga Boga ovaploćenoga i time ispovijedamo našu vjeru u tu tajnu. Ako poštujemo ikonu Presvete Bogorodice, mi poštujemo tu istinu da je On rođen preko Presvete Bogorodice, da je od nje dobio tijelo. Onaj Bog koji je bez tijela u vječnosti, kroz Bogorodicu je dobio tijelo. Kada poštujemo svetitelje kroz ikone, mi poštujemo one koji su se proslavili od strane toga Boga, istoga toga Boga koji im je dao svetost zbog njihovog bogougodnog života.

Sveti Jovan Damaskin kaže: “ Neću prestati da poštujem tvar, jer je sam Bog, tvorac tvari, postao tvar, moga spasenja radi i zato ću uvijek proslavljati Boga koji je zbog mene postao čovjek”.

Proslavljanjem ovoga praznika mi se pridružujemo svim hrišćanima i svetim ocima koji su u ono teško vrijeme, pa da dana današnjega proslavljali ikone i klicali: “Ovo je vjera apostola, ovo je vjera otaca, ovo je vjera pravoslavna, ova vjera utvrdi vaseljenu, amin”, poručio je o. Nemanja.   Na liturgiji je pjevao Omladinski hor SPD Jedinstvo.