U nedjelju petu po Vaskrsenju Gospodnjem, danas kada proslavljamo Ženu Samarjanku, služena je Sveta liturija u kotorskoj Crkvi Svetog Nikole.

Svetom liturgijom načalstvovao je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

Besjedio je o događaju opisanom u današnjem Svetom Jevanđelju koji govori o vremenu kada je Gospod Isus Hristos propovijedao na zemlji i našao se u gradu Samariji (Sihemu). Svjedoči o Hristovom susretu sa Samarjankom kod Jakovljevog izvora.

Govoreći u antagonizmu koji je inače postojao između Jevreja i Samarjana  o. Nemanja kaže da se žitelji ovog grada (Sihema) nisu voljeli sa Jevrejima, iako je to u suštini bio isti narod. „Nastala su dva naroda koja se praktično ne podose između sebe. U priči o Milostivom Samarjaninu, kada Hristos objašnjava ko je naš bližnji, upravo uzima primjer Samarjanina. Onda kada Jevreji nisu htjeli da pomognu jednom Jevreju, htio je da pokaže da nije bitno kojeg je neko naroda već da je bitno da bude čovjek“, kaže o. Nemanja.

Govori dalje o izvoru gdje se dešava radnja da se Hristos obraća jednoj ženi, Samarjanki. Žena Samarjanka se čudi jer joj se On obraća kao Jevrejin i traži joj da pije vodu: "Dođe žena iz Samarije da zahvati vode. Reče joj Isus: Daj mi da pijem. Jer učenici Njegovi bijahu otišli u grad da kupe hrane. Reče Mu žena Samarjanka: Kako ti, koji si Judejac, tražiš od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Judejci ne druže sa Samarjanima. Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je Taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od Njega i dao bi ti vodu živu. Reče Mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa? Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? (4:7-12)

„Iz ovog Svetog Jevanđelja nekoliko stvari učimo. Prvo da je Hristos taj mesija Koji je došao, Koji je najavljivan kroz Stari zavjet. Najdirktnije nam potvrđuje da je On taj mesija, najavljivan i prorokovan kroz cijeli Stari zavjet, Kojeg su čekali i jedni i drugi.
Ono drugo što vidimo da jeste to je da je Hristos došao da prevaziđe razlike između naroda, da propovijeda riječ Božiju baš svima.
U Starom zavjetu izabrani narod je jevrejski, a u Novom onaj koji je povjerovao u riječi Hristove. Dakle, svima je ponuđena istina, svima je ponuđen život vječni. Onaj koji je povjerovao sada je Izrailj i izabrani narod i zato se On obraća i jednima i drugima.

Znao je dobro Hristos gdje je granica između Judeje i Samarije, ali namjerno prolazi i tamo da svima ponudi riječ Božiju, onima koji povjeruju a vidimo da ima dosta Samarjana koji su na Njegovu riječ povjerovali.

Ono najvažnije što učimo iz ovoga Jevanđelja jeste ono što Hristos govori ženi da On daje živu vodu. Hristos je tu mislio na ono što On zaista nama donosi i nama daje.
U Očenašu govorimo o hljebu nasušnom , duhovnom hljebu tj. Svetom pričešću. Tako je i ova živa voda ono što nam Bog daje da imamo vječni život zbog čega je Hristos i došao.
Da nas spasi, da postrada, da bude razapet, da vaskrsne, da pobijedi smrt, ali što je mnogo važnije da nam da mogućnost daljeg našeg učešća u životu i zadobijanja vječnog života.
To je ono što je radio osnovavši Crkvu i život kroz Crkvu, kroz svete tajne. Prije svega pričešće i miropomazanje, kojim postajemo članovi Crkve, ali onda i pričešćem kojim se sjedinjujemo sa samim Gospodom.
To je ta živa voda i živa hrana koju nam daje Gospod, Onaj koji je došao da nas spase, da nam da vječni život.
Taj koji primi te darove vječne, tu vodu živu, taj će se spasiti.
Kao što slušamo i u kondaku, koji smo pjevali danas, On nudi ženi vječnu vodu, a ona povjerovavši zadobi i vječni život.
Tome Gospodu, Koji je došao da nas spasi, da nam da vječni život i da nas napoji živom vodom, neka je slava vavijek, amin“, poručio je između ostalog o. Nemanja.