U kotorskoj Crkvi Svetog Nikole, danas na praznik Svetog proroka Jezekilja, dan pred godišnjicu pogroma srpskog naroda u zločinačkoj akciji Oluja, besjedio je protojerej Mijajlo Backović.

 “Nedavno sam čitao za neku novu metodu liječenja, koju sada upražnjavaju mnogi ljudi širom svijeta, tako što gledaju u Sunce i svaki put to gledanje se produžava zato što u početku, prirodno, naše oči ne mogu da prime toliku svjetlost i toliku energiju. I, onda oni gledaju prvo kratko, pa onda malo duže svaki dan, dok ne dođu do nekog nivo da mogu da prate malo duže i gledaju u Sunce.

To liječenje nije toliko zanimljivo, koliko je zanimljiva simbolika gledanja u Sunce i otvaranja svojih očiju ka svjetlosti i energiji sunčanoj koja simbolizuje onu vječnu i neprolaznu svjetlost Sunca istine, Hrista našega u Koga se mi ljudi, kada krenemo da Ga pratimo, isto tako teško možemo gledati, pa u početku nam je On mnogo dalek i mnogo jak da bi Ga naše oči mogle spoznati i vid‌jeti. Onda mi polako, malo po malo, otlanjajući tamu oko nas, ali prije svega prateći to Sunce pravde i njegovu svjetlost, uklanjamo i otklanjamo tu tamu u nama.

U početku nije lako prihvatiti i shvatiti našim umom, našim očima, da je to Bog, ali ta svjetlost nam toliko bude jaka i otvara nam svjetlost u nama, kao one latice cvijeća ujutro rano kada neko izađe oko pet sati u polje pa vidi one latice, zatvorene tokom noći, a onda kako Sunce krene da izlazi, one se otvaraju i prate sunce , kao oni suncokreti.

Tako isto i čovjek, draga braćo i sestre i draga d‌jeco, ide za Suncem pravde u početku zatvorenih latica i zatvorenog srca. Ali, kako sunce biva sve jače i sve jasnije ispred nas, onda se i naše latice srca otvaraju i prihvatamo Sunce pravde i krenemo da idemo za njim okrećući se isto kao i sva priroda za Suncem, ovim koje mi imamo danas na našem nebu.

Danas smo čuli u Svetom jevanđelju priču takođe neshvatljivu i nevjerovatnu da pet hiljada ljudi, bez žena i d‌jece, dolazi da se izliječi i Gospod cijeli dan na toj strani mora liječi ljude, kako kaže, “sažali se na njih”. Liječi ih cijeli dan i negd‌je predveče, kada su ogladnjeli, On kaže učenicima da ih nahrane, a oni kažu, što je logično i što je svakom čovjeku prihvatljivo i normalno, da toliki broj ljudi ne može da se nahrani sa toliko malo hljeba i ribe, a Gospod kaže: “Dajte mi”. On blagoslovi i nahraniše se i preteče 12 kotarica one hrane, kako kaže u današnjem Jevanđelju.

Isto tako, kao što je nama ljudima neshvatljivo, kao i ono Sunce koje ne možemo da gledamo na početku, kao i Gospod Koga ne shvatamo, kada uđemo i krenemo za Njim i nama je nevjerovatno i neshvatljivo ovo današnje Jevanđelje, kako je to i šta Gospod uradio sa ovom hranom, pa je nasitio toliko ljudi”, kazao je o. Mijajlo.

Isto je i u današnje vrijeme, nastavio je dalje, jer su svi, koji se nalaze u ovom Svetom hramu, došli da se iscijele.

“Došli smo da se iscijelimo da priđemo Gospodu i od Njega tražimo iscjeljenje za svoje duševne i tjelesne bolesti, za svoje nedoumice, svoja sumnjanja, za svoje strasti i strahove. Isto tako nemoguće je sav narod u ovome svijetu koji prilazi Hristu primiti i prihvatiti a da svakome priđe fizički sveštenik koji se nalazi u tom hramu ili u tom gradu. Ali, svaki od onih ljudi koji je povjerovao i došao, primio je hranu nebesku, primio je utjehu i našao svoj lijek.

Sunce pravde, naš Gospod Koji nam uvijek sija i uklanja tamu, jeste Taj u koga treba da vježbamo da gledamo.  Da vježbamo da Ga naučimo gledajući prije svega očima srca našega. Onda će i naša tama, unutrašnja i naši strahovi i naše depresije i sve ono što prati strahove biti blaže. Ta će svjetlost razagnati i onda će u sumraku naše srce vid‌jeti ipak, kroz tu tamu naših ličnih strasti i grehova, jasnije sliku spasenja Lika Božijeg”, rekao je o- Mijajlo.

Danas proslavljamo i Svetog proroka Jezekilja, nastavio je dalje o. Mijajlo, podsjetivši na njegovo zatočeništvo u vavilonskom ropstvu u vrijeme kada je i njegov narod bio u ropstvu, dok se danas sjećamo da je sutra godišnjica velikog pogroma srpskog naroda u zločinačkoj akciji Oluja.

“Kada sve to zajedno, od početka čitanja Jevanđelja pa do sada što sam rekao, uzmete u obzir, onda će vam jasniji biti i taj krst našega naroda i njegovog stradanja kroz sve vjekove. Kada bi mi samo gledali tu tužnu kolonu od preko 200.000 ljudi, 2.000 ubijenih… Kada bi vid‌jeli samo tu djecu koja na traktorima i kamionima plaču jer napuštaju i idu u neizvjesnost onda bi, samo gledano kroz taj segment tu godinu i to stradanje, mi to doživjeli veoma tragično i bilo bi bezizlazno, za svakoga od nas neshvatljivo”, rekao je o. Mijajlo, dodavši da u kontekstu cijele istorije spasenja roda ljudskoga treba prihvatiti i shvatili da onaj koji ide za Hristom nikad neće biti u većini i da onaj koji ide za Suncem pravde, koji je spoznao svjetlost i navikao svoje duhovne oči da gledaju u to Sunce, on nikad neće biti bez stradanja.

“Ali isto tako znamo i da to stradanje vodi ka spasenju i životu vječnom i zato nam ni to stradanje nije toliko strašno kao onima koji ne vjeruju, koji žive u tami i koji nisu spoznali  Sunce pravde. Neka bi Gospod svjetlost dao da prosvijetli umove svih nas da otvori oči našega srca i da onda jedan drugoga, pogotovo vi draga d‌jeco, da jedan drugoga gledate srcem, jer onda, gledajući srcem bez kalkulatora ovoga svijeta i naslaga koji je taj svijet ostavio u tom kalkulatoru u našim glavama, glavama nas odraslih, vi ćete vašim srcem jasnije vid‌jeti i spoznati tu svjetlost Božiju Sunca pravde, a kroz tu svjetlost i taj filter srca, jasnije vidjeti i ljubavlju prihvatiti shvakoga čovjeka koji stoji pored vas, oko nas, koji živi sa nama i dijeli ovo podneblje u kojem živimo.

 Ljubav je ono što nas vodi, što nas je stvorilo. Ljubav će na kraju biti poslednja koja će nas sačekati kad izađemo pred lice Božije. Sve drugo, draga braćo i sestre i draga d‌jeco, biće nebitno i ništavno u odnosu na ljubav i na oči našega srca. 

Neka bi Gospod dao da tim očima gledamo jedni druge i onda ćemo biti istinski pratioci  vječnoga i nezalaznoga Sunca pravde, našega Gospoda Isusa Hrista, amin”, poručio je o. Mijajlo.