Na današnjoj Svetoj liturgiji u Crkvi sv. Nikole u Starom gradu, na praznik Svetog Grigorija Čudotvorca, besjedio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

„Evo slava Bogu već dva dana kako je započeo Božićni post, kada nas Crkva ponovo podsjeća da se trgnemo, presaberemo, da vidimo gdje smo na putu ka našem spasenju.

Osim posta, za Božić se pripremamo i kroz crkvene pesme, pa se od danas već pjeva i Božićna katavasija „Hristos se rađa, slavite Ga, Hristos nam dolazi - susretnite Ga“, što je poziv da idemo u susret Gospodu Koji nam dolazi.

Ali, i na svakoj liturgiji, kroz svetu čašu, mi se susrećemo sa  Gospodom Koji nam se kroz sveto pričešće daje. Na to nas poziva ovaj post, da vidimo gdje smo, da porazmislimo malo o svojim postupcima, da se, razmišljajući o Božiću, sjetimo i onih događaja koji su uslijedili odmah po rođenju Gospoda Isusa Hrista, malog Boga, Koji se rodio u pećini, kada su Mu odmah pritrčali oni koji su Mu bili najbliži, pastiri, prinijeli svoje darove, pa došli mudraci i oni svoje darove prinijeli, pa da i mi onda razmislimo o našim darovima koje ćemo prinijeti Gospodu, Kojem idemo u susret“, kazao je o. Nemanja.

Darovi koje Bog od nas očeuje, podsjeća, jesu: pokajanje, smirenje, molitva, milosrđe prema drugima…

„Kao što kažu oci  „da smanjimo naše riječi, a da pojačamo molitvu“. Da malo umanjimo naše želje i potrebe a da se osvrnemo oko sebe da vidimo ko još osim nas ima neku potrebu i može li da je sebi priušti,  možemo li mi da pomognemo nekome, naravno i da opraštamo“, kaže o. Nemanja, dodavši da naša radost bude u onome kada radost učinimo drugome, da naš bližnji bude radostan.

A ko je bližnji govori nam današnje Jevanđelje o milostivom Samarjaninu  (Lk.10, 25-37), odnosno priča o tome ko je naš bližnji, a koju je, nastavlja o. Nemanja, ispričao sam Isus Hristos.

„Treba činiti dobro i onda kada se tome ne nadamo zauzvrat. U ovoj priči Gospod Isus Hristos kroz onog momka sve nas podsjeća da nam je bližnji bukvalno svaki čovjek“, kazao je o. Nemanja, podsjetivši u konkretnoj priči na pomoć od strane drugog naroda i to ne bilo kog, već naroda kojeg jevreji nisu baš voljeli, budući da su Samarjane prezirali.

Ovdje Hristos uzima za primjer baš takvog čovjeka koji pomaže, a za kojeg bi se možda najmanje očekivalo da će to da radi.

„Dakle, time nas podsjeća da je svako, ali bukvalno svako, naš bližnji. Ne samo oni koje volimo, nego i oni sa kojima ne bi trebalo da imamo previše dodirnih tačaka, koje bi možda trebalo i da ne volimo. Sve su to naši bližnji i u svakom možemo da susretnemo Gospoda. Upravo nas ova priča podsjeća na to da je svaki naš susret sa bližnjim, susret sa Gospodom“, kazao je o. Nemanja.

Ističe da Bog nije nekakva sila, kako se u narodu ponekad, a po nepravoslavnom učenju gleda, već je On konkretna ličnost, Onaj koji je stvorio zemlju, javio se Praocima u Starom zavjetu, Mojsiju, Isaku, Avramu, Koji se sam lično javio, došao na zemlju kao čovjek, razgovarao sa ljudima, činio čuda…

„Bog očekuje da se prema Njemu odnosimo kao prema ličnosti, kao što jeste, ali kroz druge ličnosti. Jevanđelje kaže: „kad učiniste jednom od malih mojih, Meni učiniste“. Ne tražimo dakle Boga negdje po nebesima, nego u svakom čovjeku, kroz odnos sa svakim čovjekom koga susrećemo, da u njemu vidimo pravoga Boga. Na to nas podsjeća današnje Jevanđelje i post koji počinje. Neka bi Bog dao da nam post bude na radost i na spasenje, da kroz naša dobra djela susretnemo Gospoda Koji dolazi, i Kojem neka je slava, amin“, poručio je između ostalog o. Nemanja.