Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić služio je danas, na Krstopoklonu nedjelju, Svetu liturgiju u Crkvi Svetog Nikole u Starom gradu.

“Krstopoklona se zove zbog toga što svečano iznosimo Časni krst na sredinu crkve, klanjamo mu se i pjevamo svečane pjesme. Na bdeniju, koje smo sinoć služili, svečano je iznošen Časni krst kojem smo se klanjali i pjevali divne pjesme. Zato se zove Krstopoklona nedjelja. Krst se iznosi pri sredini posta, da nas svojom silom ukrijepi i osnaži u našoj velikoj duhovnoj borbi, da nam da snage. Odakle Krstu ta snaga? Kako nam to Krst može pomoći? Zar to nije običan predmet, ako podsjetimo na drugu Božiju zapovjest koja kaže “ne pravi sebi idola niti kakvog lika, ne klanjaj mu se, niti mu služi”.  Da li mi sada, ovim klanjanjem Krstu, kršimo drugu Božiju zapovjest? Naravno da ne. Kada iskazujemo poštovanje Častnom krstu, mi ne iskazujemo poštovanje predmetu već Onome koji se proslavio na tome Krstu, samome Gospodu, Bogu i Spasitelju našem. To je isto kao i sa ikonama, o čemu smo slušali prve nedjelje Častnog posta. Ikone takođe poštujemo, takođe cijelivamo, ukazujemo im veliko poštovanje”, kazao je o. Nemanja u besjedi, naznačivši da cjelivanjem ikone cjelivamo Sveca koji je na njoj.

Moleći se pred ikonom i pred Krstom, istakao je, mi se molimo Onome koji je vaskrsao i pobjedio smrt.

“I kao što kaže Njegoš “vaskrsenja ne biva bez smrti”, Krst jeste mjesto gdje je umro i razapet Gospod Isus Hristos, Onaj Koji je dobrovoljno stradao, Koji je u sebe primio čovječansku prirodu, da zajedno sa njom vaskrsne i pobijedi smrt. Dakle, od toga trenutka Krst nije samo običan predmet, čak posebno ne predmet poruge kao što je bio do tada, jer je krsna smrt bila sramotna smrt.  Od momenta Vaskrsenja i pobjede na smrću, a to može jedino Bog, niko drugi, Krst postaje simbol upravo te pobjede Boga nad đavolom, pobjede dobra nad zlom, pobjede života nad smrću. To je ta sila koja izlazi iz Krsta, sila koju daje sam Bog, onaj Bog koji ima snagu i moć da pobIjedi đavola, da pobijedi samu smrt, koju mi ljudi nikad  ne bi mogli sami da pobijedimo”, rekao je o. Nemanja.

Kako je istakao, Spasitelj je došao da nam svojom ličnošću donese spasenje. Da mi zajedno sa Njim učestvujemo u spasenju.

“Od toga trenutka Krst postaje znamenje, sila i simbol nas pravoslavnih. Zbog toga Crkva veliko poštovanje ukazuje Krstu, kroz bogoslužbene pjesme. Svaka srijeda i petak su posvećeni Časnom krstu. Jedna od najljepših pjesama posvećenih Krstu je „Svjetilen“, koja se pjeva srijedom i petkom i najbolje opisuje ustvari šta je Krst nama, ljudima: “Krst je čuvar cijele vaseljene, krst je ukras Crkve, Krst je careva snaga, Krst je vjernih utvrđenje, Krst je anđelima slava, a demonima propast”. Pjesma ispoljava suštinu naše vjere u Krst, kao onaj predmet koji nam daje silu Vaskrsloga na njemu, koji pobjeđuje demone i sve protivnike Krsta”, kazao je o. Nemanja.

Krst u pravoslavlju, istakao je, predstavlja i način života hrišćana.

“To je ono o čemu se govori u ovom Jevanđelju, kada Gospod kaže : “Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe, neka uzme Krst svoj i za mnom ide”. Koji to Krst mi treba da uzmemo? Onaj Krst koji predstavlja način života nas hrišćana, a koji nije lak. Sam Gospod je rekao da taj put nije lak, da je to uski put, ali koji vodi u Raj, jer onaj široki vodi u pakao. Uski i trnoviti put vodi u Raj. To je put podviga odricanja i borbe, borbe sa strastima”, kazao je o. Nemanja, dodavši da Krst  podrazumijeva i stradanje.

To se odnosi i na nas jer svi imamo svoj Krst i svoje stradanje i ono ne mora da bude samo mučeničko, stradanje za Hrista, nego i stradanje u strastima.

“Dakle, borba sa našim problemima, sa našim strastima. Imamo svi neki svoj Krst, neko neku bolest, neki problem i hvala Bogu da je tako. Jeste da nije lako tako, ali je spasonosno, jer taj Krst daje Bog. Daje nam Bog da kroz njega jačamo i spasavamo se. I kada je Bog stvorio Adama, nije mu odmah dao carstvo, nego mu je dao Krst. Dao mu je određene zadatke koje treba da radi, odnosno obaveze da se kroz njih usavršava. Tako i mi imamo svoje iskušenja, kroz koja samo možemo da jačamo, da se kalimo, da kroz to nalazimo spasenje. Jer je sve od Boga, a što je od Boga, što kaže narod, slađe je od meda. Kao što se Bogu zahvaljujemo za sve dobro što nam je dao, a mnogo više nam je dao dobroga, koje mi podrazumijevamo. Podrazumijevamo da smo zdravi, što možemo da dođemo danas u crkvu. Ima neko ko to ne može, ko leži kući bolestan. Zato, Bog nam je muku dao upravo iz ljubavi, da se kroz tu muku osnažimo, borimo i da izađemo bolji iz borbe, da vidimo gdje smo, kakvi smo od čega smo napravljeni i kolika je naša vjera u Boga, naša ljubav i povjerenje da je Bog uz nas, ma kakva muka da nas snađe. Sve je to dopuštenje Božije a na naše spasenje, jer nam On nikada neće dati iskušenje koje ne možemo da podnesemo, već nam daje kao dobar vaspitač, dobar roditelj koji ponekad i vikne na dijete,  ali kako bi ono bilo bolji čovjek. Tako i Bog vaspitava nas kroz Krst i kroz iskušenja, da bi bili bolji i zadobili spasenje. Neka bi Gospod Bog dao da silom Časnog krsta, kome se danas klanjamo, i mi nađemo onaj pravi put i pobijedimo naša iskušenja i zadobijemo vječno spasenje, amin”, poručio je o. Nemanja.