Na Svetoj liturgiji u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu, danas treće sedmice poslije Vaskrsa, na Nedjelju Mironosica posvećenu ženama mironosicama, prvim svjedocima Hristovog Vaskrsenja i na praznik Svete mučenice carice Aleksandre, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej- stavrofor Nemanja Krivokapić, besjedio je o Svetom jevanđelju koje ponovo govori o događajima u vezi sa Vaskrsenjem i onim što mu je prethodilo.

“Zašto ponovo slušamo te riječi, a proslavili smo Vaskrs prije dvije sedmice? To je zbog toga jer je Vaskrsenje događaj nad događajima. Nije samo običan i jedan u nizu od praznika, nego praznik nad praznicima. To je događaj koji je najvažniji u istoriji ovoga svijeta. Mnogo je važniji i od stvaranja svijeta i svega drugog.

Bog koji je stvorio svijet došao je ovdje na zemlju, postao čovjek, pretrpio stradanje i vaskrsao radi našega spasenja”, kaže o. Nemanja, dodavši da je to razlog zbog kojeg Vaskrsenje proslavljamo cijele godine, pa su svaka nedjelja i svaka služba nedjeljna posvećene najvećem prazniku.

Sjećamo se, kaže dalje, i događaja koji su prethodili samome Vaskrsenju.

“Onaj period između raspeća i samoga Vaskrsenja, kako je to izgledalo i što se dešavalo poslije toga? To da će Hristos doći, da će biti razapet, umrijeti i vaskrsnuti, bilo je prorokovano i u Starom zavjetu.

Ali što će biti poslije sa Tijelom Hristovim, ko se pominje uopšte u ovome Jevanđelju? Obično, kada čitamo, Hristos je glavna ličnost i apostoli kao najdirektniji Njegovi učenici i oni koji su uvijek bili sa Njim kao akteri praktično svih događaja. Sada se apostoli ne pominju. Zato što ih nema, razbježali su se i pobjegli”, kaže o. Nemanja.

U ovim najvažnijim događajima, podsjeća, apostola nema “ali ima onih kojima je posvećena današnja nedjelja”.

“To su Mironosice s jedne strane, one žene koje su bile sve vrijeme ispod krsta i pored Svetog Jovana Bogoslova, najmlađeg apostola koji je bio s njima i pratile sve ove događaje.

U Jevanđelju vidimo da se upravo njima i zbog toga Hristos prvo javio.

Kada je vaskrsao ko ga je prvi vidio i prvi čuo one divne riječi „Radujte se i ne bojte se“? To su bile Mironosice jer su se udostojile, upravo zbog njihove hrabrosti, u trenutku kada nije bilo apostola, a koji su trebali da budu tu. One su pokazale hrabrost i njima se Hristos prvi javio”, rekao je o. Nemanja.

Podsjeća i da se osim njih pominju još neke ličnosti za koje nismo znali.

“To su Josif iz Arimateje i Nikodim, tajni učenici Hristovi. Spadaju u red 70 manjih apostola, tajnih učenika, kako piše, jer su dolazili s vremena na vrijeme, slušali su riječi Božije. U Jevanđelju se kaže: „To bijahu ljudi koji čekhahu Vaskrsenje“, „Carstvo Božije čekhahu“. Sada izbijaju u prvi plan.

Šta bi bilo sa tijelom Hristovim, gdje bi bilo položeno, da smo čekali na apostole?

Upravo u tom trenutku pojavili su se ljudi za koje nismo znali, ali su odreagovali kako je trebalo.

Josif iz Arimateje je, kako piše u Jevanđelju, neki visoki savjetnik, imao je funkciju pri dvoru.

On se odvažio, koristeći svoju poziciju, da traži Tijelo Hristovu, za što je trebalo hrabrosti. Ne samo što ga je i dobio nego se i potrudio da se nosilima spusti u grob. A odakle grob, je li ga Hristos za života sebi pripremio? Ne nije. Ni apostoli nisu pripremili ništa, niko nije bio spreman za to.

Josif iz Arimateje je svoj grob, nov kako kaže, otvorio. Tijelo Hristovo su umotali u plaštenicu, mirisima natopili i položili u novi grob”, kaže o. Nemanja.

U ovom Jevanđelju, naznačio je, vidimo da se pominju i događaji, kako oni prije, tako i oni poslije Vaskrsenja, “jer su nerazdvojivi”.

“Niti se Vaskrsenje moglo dogoditi bez ovih događaja, stradanja, smrti, niti ovi događaji imaju svoga smisla bez Vaskrsenja. Dakle, itekako su povezani, što vidimo i u Jevanđenju i u crkvenim pjesmama koje pjevamo na današnji dan i u sve ove dane.

U troparu koji smo pjevali kaže se: "Blagoobrazni Josif sa drveta skinu Tvoje prečisto tijelo, obavi ga u plaštanicu, natopi mirisma i položi u grob, ali si Vaskrsao i dao nam vječni život".

Vaskrsenje daje smisao svemo ovome što mu je prethodilo jer je to stradanje bilo dobrovoljno i isplanirano.

Kako kaže Njegoš “Vaskrsenja ne biva bez smrti”. Dakle Hristos je morao da umre da bi vaskrsao i to se i dogodilo”, rekao je o. Nemanja.

Ono o čemu učimo iz današnjeg Jevanđelja je, kako je naglasio, “da nema odabranih za spasenje i da smo svi smo pozvani na spasenje i na velika djela”.

“Evo ovi nepoznati ljudi učinili su divno i veliko djelo, a šta su radili do tada?  Molili se Bogu, slušali Hristove riječi, trudili se da budu dobri hrišćani, nisu se gurali u prvi plan. Ali, kada je situacija od njih zatražila da reaguju reagovali su kako treba.

Tako i mi da se ugledamo na njih i da živimo svojim hrišćanskim životom kako treba, a ako nas Bog stavi u situaciju da odreagujemo, da reagujemo kako treba i kako priliči .

Neka bi Gospod Vaskrsli nam dao da se i mi nađemo među onima kojima je Hristos rekao “Radujte se i ne bojte se”, amin”, poručio je o. Nemanja.