U Crkvi Svetog Nikole u kotorskom Starom gradu danas je liturgijski obilježena Siropusna neđelja,.

O Svetom jevanđelju, koje se čita danas dan pred početak Časnog posta u susret Vaskrsu, značajnog podviga za spasenje naše duše, besjedio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

“Na pragu smo Časnog posta, značajnog podviga za spasenje naše duše, kada razmišljamo o tome šta treba da činimo, kao što i svaki normalan čovjek razmišlja, kad ulazi u neki važan posao. Šta mu valja činiti,  gd‌je i na šta se treba koncentrisati. Crkva nas na to podsjeća kroz crkvene pjesme, bogosluženja, ali i kroz ovo Sveto jevanđelje koje smo čuli. Šta se tiče crkvenih pjesama i bogosluženja, koje smo pjevali juče i danas, a tiču se današnje nedelje, njihova centrala tema jeste izgnanje Adama iz Raja. U ovim crkvenim pjesmama stoji kako “sjedi Adam naspram Raja i plače za onim šta je izgubio”.  Kaže, “obukao si me u rajsku od‌jeću, a ja sam je ukaljao svojim grijehom”. Izgnan je iz Raja i izgubio ono što mu je namijenjeno, ono što je bilo, ustvari, prirodno stanište svakoga čovjeka. Sada gleda šta će da radi, razmišlja kako to da povrati”, kaže o. Nemanja.

Podsjeća da je cijeli naš život, ustvari, razmišljanje o tome kako se povratiti u prirodno stanje koje nam je Bog dao.

“Bog je stvorio čovjeka i namijenio mu je Carstvo Božije. Za njega ga je napravio i želi da čovjek bude u tom Carstvu. Ali, isto tako želi da se čovjek potrudi da Carstvo zadobije. Zato je Adamu dao i obaveze koje treba da radi i post (kroz ono nejedenje ploda sa određenog dreveta) da vježba svoju slobodu volju, da se usavršava u onome što tek treba da postigne. Adam je, nažalost, pogrešno upotrebio tu svoju slobodu volju i izgubio ono što mu je bilo namijenjeno”, rekao je o. Nemanja.

Adam nije bio savršen, nije imao ni savršen razum, ali je, nastavlja o. Nemanja, imao mogućnost da ga ima.

“Misao mu nije bila ukaljana, uprljana, ali je imao mogućnost da sagriješi i kao što se vidi sagriješio je. Kada je pogrešio? Onda, kada je ukaljao svoj um, svoj čisti razum, pogrešnim mislima i strastima. Kada mu je Đavo ubacio misao da je ono drvo ljepše nego druga drveća, da plod toga drveta mu daje nešto što mu ne daje drugo drvo, to jest da bude Bog po blagodati. Isto to, da bude Bog, ponudio mu je pravi Bog. On mu je ponudio da bude Bog po blagodati, kroz ispunjavanje zapovjesti. A Đavo mu daje, nudi, lažno, da na kraći i lakši način “postane Bog”. Samo razmišljanje jeste u redu, ali Đavo je tu da ubacuje loše misli. Međutim , na nama je  da razmišljanjem, rasuđivanjem, odbacimo misli koje su nam štetne”, kaže o. Nemanja.

Adam je pogriješio, nastavio je dalje, tako što pogrešnu misao nije odbacio odmah. Pogrešno je rasuđivao, donio pogrešnu odluku da pojede jabuku koju nije smio i prekrši zapovjest Božiju.

“Upravo to. To stanje uma, to cjelomudro, čisto stanje uma, kakvog je Adam imao, kakvog ga je Bog stvorio, tome mi težimo, kroz ovaj post, kroz ovaj podvig, odricanjem od strasti. Ko je donio dogmate Crkve? Donijeli su ih Sveti oci koji, osim toga što su bili ljudi Crkve, pobožni, bili su podvižnici, oni koji su prije svega očistili svoju um od nepotrebnih stvari, nepotrebnih razmišljanja da prime istine koje nam Bog daje. Približili su se onome stanju uma i svijesti, koje je bilo Adamovo, kada ga je Bog stvorio. Očistili su se od strasti”, nastavio je o. Nemanja.

Strasti su, ističe, ono što pogrešno upravlja naše misli i vodi nas ka pogrešnom zaključku.

“A, njihove misli, bile su čiste i zato su oni ti koji su nam dogmate ostavili, jer su bili uz Boga i sa Bogom. O tome i mi razmišljamo, čitajući ove pjesme, kroz bogosluženja koja su nam data za ovu sedmicu. Post upravo služi za pravilno razmišljanje. Zato i ulazimo u ovaj post da očistimo sebe, svoju dušu, svoje misli od svega što nas sprečava da pravilno i cjelomudreno razmišljamo. Kroz ovo Sveto jevanđelje, koje nas najdirektnije uči kako se posti, Bog nam prvo kaže da  opraštamo jedni drugima. Da praštamo. Dakle, to je prvo i osnovno. Naravno, da molimo Boga i da nam oprosti grijehe. Ko će ako neće Bog. Ali, kako da nam oprosti ako mi to isto ne radimo? A možemo. Dakle, prvo i osnovno je da praštamo jednim drugima i da ne osuđujemo. U apostolu koji smo sad upravo čuli kaže se “ko si ti da sudiš drugome”. Zato se kaže “ne sudi da ti ne bude suđeno”, kaže o. Nemanja.

Pomenuti grijeh je onaj na kojega čovjek najčešće pada.

“Dakle, nije naše da se mi brinemo, da razmišljamo šta drugi rade jer itekako imamo o čemu da razmišljamo kada smo sami mi u pitanju. Mi treba da  razmišljamo o nama, o onom što mi radimo i koliko smo mi zaslužili ono što imamo. Takođe, kroz ovo Sveto jevanđelje Bog nam direktno kazuje kako treba da izgleda naš post. Da postimo zbog sebe, a ne zbog drugih. Da ne glumimo pred drugima, nego da postimo iskreno pred Bogom koji sve vidi, i što mislimo i što radimo. Kaže, “pa ti kad postiš, umi svoje lice, umi glavu i operi lice”. Tu se vidi, znači, prije svega da očistimo svoje misli, svoje unutrašnje biće, a onda i spoljašnjost, tj. naša d‌jela. I time se stiče ono pravo blago, “ne na zemlji gd‌je moljac može da potkopa već tamo gd‌je ne propada”. A to se stiče dobrim d‌jelima otklanjanjem od loših misli, loših d‌jela, činjenjem dobrih d‌jela…Tu se stiče blago na nebesima. Na zemlji je to cjelomudrenost, moć rasuđivanja, da pravilno donosimo odluke. Zato nam treba post, zato postimo i zato se molimo Bogu da nam da mudrosti da donosimo prave odluke , a to je blago koje ne propada. Neka bi nam Gospod Bog dao da se kroz ovaj Sveti Časni post zaista očistimo i približimo onom stanju razmišljanja kako je pravi čovjek razmišljao i da tako donesemo prave odluke i steknemo Carstvo Božije, amin”!, poručio je o, Nemanja.