Na Svetoj liturgiji danas u Crkvi Sv. Nikole u Kotoru čitano je Jevanđelje po Mateju, začalo 106, nakon čega je besjedio arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, kazavši da je na nama  hrišćanima da u svim životnim situacijama prepoznamo ruku Božiju , ali i da se što bolje ponesemo, kako bi zadobili Сarstvo nebesko. 

“Čuli smo ovu jevanđelsku priču gdje Gospod svojim učenicima, a preko njih i svima nama govori o talantima i daje pouku o tome kako treba da se odnosimo prema onome što smo dobili.

Sve što imamo ovdje na zemlji, nije naše, dobili smo od Boga. Svakako da je neko dobio više, neko manje. Nismo svi u istoj mjeri talentovani u svemu, ali svi smo dobili nešto od Boga.
Onaj koji je dobio više, više će se od njega i tražiti. Ko je dobio manje, manje će se od njega tražiti.
Tačno je da svi nismo isto dobili, ali svi imamo podjednake šanse da zadobijemo spasenje”, kazao je o. Nemanja.

Bog je nas ljude stvorio za spasenje, sa potencijalom za Carstvo Božije, rekao je dalje, dodavšio da isto tako želi od svih nas da se potrudimo i zadobijemo ga jer je to pravednije ali i korisnije za nas. 

“U Svetom pismu vidimo da Bog, kada je stvorio Adama i direktno mu rekao da je za njega Carstvo Božije, itekako mu je dao da se trudi i da radi, usavršava se, kako bi stekao Carstvo Božije. Dao mu je da obrađuje Rajski vrt, da se trudi, da imena životinjama... Ne što Bog to nije mogao već je za Adama bilo korisnije da sei on  potrudi i da nešto od sebe. Kao dječak kojem otac da da mu pomogne, iako mu to nije potrebno, ali se dijete osjeća korisno, stiče radne navike. Tako i Bog nama ljudima daje obaveze da se mi kroz njih usavršavamo”,  rekao je o. Nemanja 

Pored telenata Bog nam daje i iskušenja. 

“Razne bolesti, smrtni slučaj, sve što nam naizgled izgleda kao da nas Bog kažnjava pa se pitamo što smo Mu zgriješili. Bog ne kažnjava ovdje na zemlji niti daje platu ovdje na zemlji. Svi ćemo dobiti pravednu platu, ali na Nebesima. Ovdje na zemlji niti dobijamo kazne, niti nagrade, iako to ponekad izgleda tako, ali ne. Bog ne funkcioniše po tom principu. On će nam sve po pravdi, dati, ali u Carstvu Božijem, a ono što se ovdje dešava to nam je od Boga na naše usavršavanje. Za sve teške situacije i iskušenja Bog gleda kako ćemo se u njima pronaći, snaći, i uz Božiju pomoć prevazići sebe i pronaći se u  teškim situacijama. Što kaže narod, sve što je od Boga slađe je i od meda”, kaže o. Nemanja i ističe da je na nama kao hrišćanima da to prepoznamo i da se u svim situacijama što bolje ponesemo, prepoznamo ruku Božiju. 

Podsjeća na narodnu misao “u dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi”. 

“U svemu treba tražiti mjeru i da budemo svjesni da je sve po blagoslovu Božijem, kao i ono dobro što nam se dešava, ne po našim zaslugama, nego po Božijoj blagodati, dopuštenju. Isto tako, ono loše što nam se dešava nisu nikakve kazne, nego nas Bog kuša, opet iz velike ljubavi prema nama da kroz to ojačamo i da zaslužimo ono što je naš cilj. Nije naš cilj ovaj život u kojem  neko uživa, a neko se pati, bolestan je... Ako bi život na zemlji bio naš cilj, onda ne bi bilo pravde na svijetu. Ali  to nije tako jer poslije ovoga života dolazi vječni život kojem mi težimo i koji nam je Bog namijenio. Zato i vrijedi pritrpjeti u ovom životu i ono što nije dobro, ako ćemo pravilno to shvatiti, i ako će nam to biti na korist na zadobijanje Carstva nebeskog. 

Neka bio Gospod Bog dao da slušajući ove Božanske istine kroz Jevanđelje izrečene nam i mi shvatimo koji je naš zadatak, šta treba da radimo da i mi čujemo one riječi Gospoda “Dobri vjerni slugo uđi u Carstvo Gospoda Tvoga”, amin”, kazao je o. Nemanja Krivokapić. 

Jevanđelje po Mateju, začalo 105. (25,14-30):
14. Jer kao što čovek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 15. i jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. 16. A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. 17. Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva. 18. A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. 19. A posle dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima. 20. I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: "Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio s njima." 21. A gospodar njegov reče mu: "Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga." 22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: "Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio s njima." 23. A gospodar njegov reče mu: "Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga." 24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: "Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovek: žanješ gde nisi sejao, i skupljaš gde nisi vijao; 25. pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje." 26. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: "Zli i leni slugo, znao si da žanjem gde nisam sejao, i skupljam gde nisam vijao. 27. Trebalo je zato moje srebro da daš menjačima; i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom. 28. Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata. 29. Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. 30. A nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.