Protojerej Nenad Kalem, u obraćanju vjernom narodu  danas na Cvijeti na liturgiji u Crkvi Sv. Nikole u Kotoru, poručio je da je na nama da prepoznamo Božiju volju, povinujemo joj se i sa smirenjem prihvatimo.

“Čuli smo današnje Sveto jevanđelje u kojem je opisan događaj današnjeh praznika, ulazak Gospoda našeg Isusa Hrista u Sveti grad Jerusalim, ili kako još nazivamo ovaj praznik, Cvijeti. Gospod naš Isus Hristos je mnogo puta posjetio Sveti grad Jerusalim prije ovoga događaja, ali nijedna od tih posjeta nije ostala u sjećanju Crkve kao ova. Nijednu od tih posjeta Crkva nije obilježila praznovanjem kao ovu. Ima više naravno razloga za to. Naime, prije samog dolaska u Jerusalim, Gospod je u Vitani, a Vitana je jedno pregrađe Jerusalima, vaskrsao Lazara, brata od Mironosica Marte i Marije, koji je četiri dana bio u grobu. Tijelo njegovo, po svjedočanstvu iz Svetog jevanđelja, već je počelo da se raspada. Gospod ovim vaskrsenjem Lazarevim želi pokazati da će nam darovati opšte vaskresenje ukoliko povjerujemo u Njega. A vjera u Vaskresenje je i osnovni dogmat naše Svete Crkve jer, ako vjerujemo da je Vaskresenja bilo, Vaskresenja će biti. Tada možemo da kažemo da smo Hristovi. A da je vaskresenje mrtvih apsolutno moguće, to nam je i sam Gospod potvrdio u Vitani i da je glavni cilj našeg života sjedinjenje sa Bogom u tijelu i krvi Njegovoj, samim tim i vaskresenje, oslobođenje od smrti.

Drugi razlog zašto je ova posjeta Jerusalimu drugačija od drugih je i po načinu na koji je Gospod Hristos ušao u ovaj grad, a i po raspoloženju naroda koji Ga je dočekao sa palminim granama i cvijećem, govoreći Mu “Osana, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje”. Tako ga je dočekao dio jevrijskog naroda koji je povjerovao u Njega kao mesiju i cara, vid‌jevši sva Njegova čudesa”, kazao je o. Nenad.

Istakao je da borba za i protiv Hrista čini suštinu istorije krštenih naroda i provlači se kao jedna nit u svim događajima kroz vjekove.

Ličnost Gospoda našeg Isusa Hrista. postala je od samog početka Njegovog javnog rada za jedne predmet obožavanja i izliv najveće radosti, a za druge kamen spoticanja i predmet najvećeg neprijateljstva. No, sa današnjim danom, događajem i praznikom, ulaskom u Jerusalim, dobila je svoj pun izraz. Zato i mi, draga braćo i sestre, da vodimo računa da svojim postupcima i svim životom ne postanemo neprijatelji Hristovi jer, kao što je Gospod posjetio sveti grad Jerusalim, tako On posjećuje i nas na razne načine, a naše je da prepoznamo volju Božiju, da joj se povinujemo i da sa smirenjem prihvatimo. Neka je svima srećen ovaj današnji sveti praznik i da bude blagosloven svima. Gospodu našem neka je slava i hvala za vjekove i vjekova, amin”.