Druga nedjelja Časnog posta – Pačista, posvećena je Svetom Grigoriju Palami, a danas, kada se naša Sveta Crkva molitveno sjeća Svetog sveštenomučenika Polikarpa Smirnskog, u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu vjernom narodu se obratio protojerej Nenad Kalem.

O razlozima zbog kojih je Sveta Crkva ustanovila da se danas čita jevanđeljska priča o uzetome, o. Nenad je između ostalog istakao da “nije dovoljno biti samo u blizini Hristovoj već da je potrebno Hristov biti i po dijelima”.

“Čuli smo jevanđeljsku priču o čudesnom iscjeljenju oduzetoga u gradu Kapernaumu. Ovaj jevanđeljski primjer nije nam slučajno dat u ovoj drugoj ned‌jelji Svetoga i Časnog Aposta, jer nam Sveta Crkva, kroz čitanje evanđelskog teksta, skreće pažnju na izvanredan podvig plemenitih ljudi koji su vid‌jeli gužvu ispred kuće u kojoj se nalazio Isus i mnošto naroda koji je čekao da vidi Hrista. Oni nisu mogli svoga prijatelja od te gužve i tog naroda da uvedu u kuću, gd‌je je bio Isus. Popeli su i skinuli krov od kuće i spustili bolesnika kod nogu Isusovih, da bi taj njihov prijatelj, koji je bio oduzet, bolestan, dobio iscjeljenje i oproštaj grehova. Kroz njihov primjer nam se pokazuje da se samo kroz uložen nesebičan trud i napor može prići Hristu. Na tom putu očekuju nas razne prepreke i saplitanja, kako od demona, tako i od ljudi. Vid‌jeli smo još, kako jevanđelist opisuje, da su se mnogi ljudi i tiskali i gurali oko Hrista, ali, nažalost, ništa od Hristovog duha nije bilo u njima. Jer, nisu osjetili potrebu ovoga čoveka, bolesnog i oduzetog, da propuste da bi prošao u kuću u kojoj se nalazi Isus”, kaže o. Nenad.

Tako, kako ističe,  nije dovoljno biti samo u blizini Hristovoj, kao što su bili ti ljudi, ili biti u crkvi, da bi se reklo da je čovek bio u njoj.

“Potrebno je biti Hristov i po dijelima. Neka bi ovaj primjer nesebičnih ljudi i u nama rasplamsao trudoljublje, da pred neizbježnim iskušenjima ne pokleknemo, već da svagda u dobru istrajni budemo, a za mali trud Gospod će nas nagraditi i više nego što mislimo”, rekao je o. Nenad.

Zato ovaj period godine, ovo vrijeme posta, kako je kazao, treba da iskoristimo da se proispitamo, da razmislimo o smislu života, da se protrudimo da provedemo računa o svojoj duši i da se tako u postu i molitvi, upodobimo samome Hristu.

“Da je sve to moguće, primjer su nam dali Sveti Oci, koji su Bogu prinosili i pokajanje, i post, bdenja, trud, molitvu... Tako su živjeli i kroz to spasavali sebe, ali i druge oko sebe. Jedan od takvih velikana je i Sveti Grigorije Palama, kome je i posvećena ova druga ned‌jelja posta. A ko je bio Sveti Grigorije? Veliki podvižnik, molitvenik, učitelj Crkve, propovjednik blagodati, kako su ga nazivali Sveti Oci. On je rođen 1296. godine u Carigradu, u istaknutoj porodici, porijeklom iz Anatolije, iz Male Azije. U Carigradu je stekao najbolje obrazovanje toga vremena, ali, međutim, svetovna nauka ga nije toliko interesovala i sa svoja dva brata odlazi na Svetu Goru, oko 1316. godine. I tu, na Svetoj Gori, usavršavao se u Isusovoj molitvi, to jeste u tehnici skoncentrisane molitve srca, načinu koji je posebno prihvaćen u monaštvu još od 15. vijeka. Takav vid molitve zahtijevao je smirenje i tišinu, pa su ga nazivali mirovanje ili tihovanje, na grčkom „isihija“, a monahe koje su upražnjavali tu molitu zvali su isihastima“, rekao je o. Nenad.

Ističe veoma veliki značaj Svetog Grigorija za Crkvu, posebno za njenu istoriju i dogmatsko bogoslovlje.

„Naime, početkom 14. vijeka, Sveti Grigorije dolazi u bogoslovski spor i sukob sa Varlavom Kalabrijskim, jednim sholastičarem sa Zapada, koji je pogrešno učio o božanskoj suštini i energijama Božjim, smatrajući i priznavajući u Bogu samo jedinstvenu i nesaznajnu božansku suštinu. Energije Božje smatrao je stvorenom silom Božijom i da se Bog ne može poznati u neposrednom duhovnom iskustvu, jer po njegovim riječima stvarno sjedinjenje sa Bogom i nije bilo moguće. Tako, Sveti Grigorije, podstaknut ovim pogrešnim učenjem i na molbu monaha sa Svete Gore, piše svoje najveće dijelo, “Triade”, i učenje o razlikovanju između suštine i energije Božije, gd‌je govori da je suština Božija nesaznajni dio bića Božijeg, a da su Božanske energije i blagodat Božija dostižne praktikovanjem molitvenog života, posebno praktikovanjem Isusove molitve, gd‌je čovek može doći do najvećeg stupnja molitvenog d‌jelanja i ugledati nestvorenu Božansku svjetlost, slično apostolima za vrijeme preobraženja Gospodnjeg na Gori Tavor. Ovo učenje Svetog Grigorija bi prihvaćeno od Svetih Otaca i na Saboru u Carigradu 1341. godine, a Varlam Kalabriski bio osuđen kao jeretik. Tako Sveti Grigorije i Sveti Oci začuvaše vjeru pravoslavnu od još jednog udara jeretika u istoriji Crkve“, kazao je o. Nenad.

Zato mu Crkva daje veliki značaj i posvećuje drugu ned‌jelju Svetoga i Časnoga posta.

„Poučeni ovim divnim primjerima iz Svetog Jevanđelja, i Svetim Grigorijem, neka bi i nas Bog ukrijepio da istrajemo u našem podvigu, da se što bolje spremimo za Vaskrsenje Hristovo i da se Bogu podobimo, Kome je slava i hvala u vjekove vjekova, amin“, kazao je o.Nenad.