„Naravno da je otac Mihailo bio velika ličnost, ne samo u okvirima našeg ljudskog gledanja, nego i u pogledu cijele naše Crkve, jer ga je Gospod naš Isus Hristos, za koga je on postradao, i za Njegovu istinu, i za Njegovo učenje, već proslavio na nebesima. Sada je red da, poslije osamdeset godina od njegovog stradanja, i mi njega proslavimo, i bogoslužbeno, i u narodu“, istakao je otac Marko.

Sveštenomučenik Mihailo Barbić potiče iz Krtola, tačnije iz Radovića. Rođen je 24. septembra 1899. godine u Port Saidu, u Egiptu, gdje su u to vrijeme mnogi Krtoljani i Bokelji radili na izgradnji Sueckog kanala.

„Njegovi roditelji su bili tamo na radu, ali je njegov otac poželio da mu sin odrasta i da se obrazuje u Boki, gdje se Sveti Sava voli, poštuje i slavi, da se napaja pravoslavljem, kulturom i običajima ovog kraja. Zato ga je poslao ovdje da uči, da se obrazuje i duhovno uzrasta“, podsjetio je sveštenik Obradović.Govoreći o porijeklu sveštenomučenika Mihaila, otac Marko je naglasio značaj porodice Barbić, jedne od najpoštovanijih krtoljskih familija.

„To je porodica koja je dala ugledne sveštenike, učitelje, profesore, prave domaćine i čestite ljude. Dovoljno je pomenuti njegovog strica, sveštenika u Dubrovniku, kod koga je otac Mihailo boravio dok je pohađao gimnaziju u Zadru, ali i potomke, poput učitelja Vasilija Barbića i njegovog sina Đura Barbića, koga ja zovem jednim od posljednjih pravih bokeljskih gospodina, a Vasiliju Barbiću je otac Mihailo bio stric“, rekao je on.

Otac Mihailo je nakon školovanja služio kao paroh u Morinju, potom kao vojni sveštenik u Podgorici i Dalmaciji, da bi se na kraju vratio u svoje Krtole.

„Kao sveštenik bio je izuzetan, ali ne samo kao sveštenik. Bio je kulturni djelatnik, osnivao je dobrotvorne ustanove, podržavao sve što je bilo plemenito i korisno za narod. Bog mu je dao mnoge talente: pojanje, besjedništvo, pisanje i druge, a on nijedan nije zapostavio“, naglasio je paroh krtoljski.

Poseban dio njegovog života predstavljaju ratne godine. Zatečen ratom u Dalmaciji, kao vojni sveštenik, otac Mihailo se uputio pješke ka Krtolima.

„Petnaest dana je putovao pješke. Kada je stigao, ljudi su ga jedva prepoznali, toliko je bio iscrpljen. Ali srce ga je vodilo kući, porodici i narodu, jer je znao da Krtoli u tim teškim vremenima trebaju svog pastira“, kazao je otac Marko.

Tokom okupacije, sveštenomučenik Mihailo je, prema svjedočenjima, nastojao da smiruje narod i spriječi prolivanje krvi.

„On je mirio, urazumljivao, trudio se da ljude upućuje na dobro. Živio je skromno, služio u crkvama, radio na svom imanju i nikome nije učinio nepravdu. Narod ga je volio i poštovao“, istakao je sveštenik Obradović.

Međutim, u vrijeme njegovog stradanja pojavili su se, kako je naglasio otac Marko, lažni svjedoci i teške klevete.

„Pojavila se priča da je on navodno prokazivao ljude Njemcima, što je apsurd nad apsurdima. Ti ljudi su bili njegovi rođaci, kumovi i prijatelji, mladi ljudi koje je on duhovno rukovodio, pričešćivao i čije je živote čuvao“, naglasio je otac Marko.

Otac Mihailo je uhapšen, vezan i sproveden pješke kroz selo do kotorskog zatvora, gdje je, prema svjedočenjima, teško mučen.

„Njegovo stradanje podsjeća na stradanje prvih hrišćanskih mučenika. Ljudi koji su bili u susjednim ćelijama svjedočili su o onome kroz šta je prošao“, kazao je on.

Sveštenomučenik Mihailo Barbić zaklan je u kotorskom zatvoru, a njegovo tijelo bačeno u septičku jamu, odakle je kasnije uklonjeno na nepoznatu lokaciju. Stradanje je podnijela i njegova porodica – supruga i njihovo četvoro djece.

„Njegova porodica je takođe teško stradala i to moramo imati na umu. Nakon njegovog stradanja i mučeničke smrti, porodica je bila prokazana, proganjana i ponižavana, tako da im ni najmanje nije bilo lako. On je postradao 1945. godine, odmah po završetku rata, a njegova porodica je decenijama nakon toga nosila svoj krst u jednom izuzetno teškom vremenu“, rekao je sveštenik krtoljski Marko Obradović.

Govoreći o smislu njegovog stradanja, otac Marko je naglasio da je mučenička smrt predstavljala krunu jednog već svetog života.

„On je završio kao mučenik i na taj način je proslavljen od Gospoda. Utisak koji ostaje jeste da on nikako nije mogao ostati nezapamćen. Da mu je Gospod dao da poživi, siguran sam da bismo o njemu govorili i kao o izvrsnom pjesniku, piscu i besjedniku, jednom od najuglednijih sveštenika naše Crkve toga vremena“, istakao je on.

Po odluci Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve, donesenoj na majskom zasijedanju prošle godine,  sveštenik Mihailo Barbić upisan je u diptih svetih kao sveštenomučenik, a za dan njegovog liturgijskog proslavljanja određen je 22. januar.

O. B.