Očevi su poslednji porodični praznik u ciklusu koji prethodi Božiću, a u Crkvi Sv. Nikole u Starom gradu, besjedom na Svetoj liturgiji, vjernom narodu danas se obratio arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić.

„U sve ove dane Božićnog posta i  ovaj period cijeli kada se približavamo jednom od najradosnijih praznika Božiću, kroz crkvene pjesme, kroz bogosluženja, a i kroz jevanđeljska začala koja čitamo, koje nam Crkva preporučuje u ove dane, mi se pripremamo za taj radostan praznik, za praznik kada se sjećamo i proslavljamo dolazak samoga Boga na zemlju, Gospoda Isusa Hrista, Boga Koja je stvorio svijet, Koji je došao ovdje na zemlju da bi nas, ljude, spasio.

Zaista radostan događaj,  i zato i Crkva na ovako svečan način, ne samo proslavlja, nego i priprema za taj praznik. Kroz ovo Jevanđelje, koje se čita u nedjelju prije Božića, detaljno su opisani događaji oko začeća Presvete Bogorodice. Kroz taj događaj se utvrđujemo u istini, jako važnoj istini, da je Hristos pravi Bog. Jako važna stvar za nas je da znamo da to nije samo neki čovjek koji ima neke specijale moći, nego pravi Bog Koji je sišao sa neba”, kazao je o. Nemanja.

U ovom opisu događaja, nastavlja dalje, jeste javljanje samog anđela Josifu, a  kroz ono što mu kaže mi imamo svjedočanstvo samoga Boga, tj. Crkve, da je zaista djevojka Marija rodila Boga, da je to što ona nosi u utrobi sveto, začeto od Duha Svetoga.

“I da to dijete, koje će se roditi, neće biti obično dijete, nego Spasitelj roda ljudskog, da će se zvati Isus, a Isus znači Spasitelj”, kazao je o. Nemanja.

Opisu ovih događaja, prethodi vrlo detaljan rodoslov Gospoda Isusa Hrista.

„Neko će reći možda čak i predetaljan, suvoparan za čitanje, puno imena se pominje, pa možda neko pomisli da je to i nebitno... Međutim, ako su jevanđelisti to tako napisali, onda je to važno. Ako nam Crkva vjekovima prenosi, do dana današnjeg, a čita se svake nedjelje pred Božić, upravo ovo Jevanđelje, sa svim ovim detaljnim opisom, svih pojedinačnih imena u rodoslovu, to znači da i Crkva smatra da je to važno”, kazao je o. Nemanja, jer nas na taj način Crkva uverava da je Hristos ujedno i pravi čovjek.

“Kao što je ona istina da je Hristos pravi Bog, Crkva nas podsjeća i na važnu istinu da je Hrstos i pravi čovjek, što je za naše spasenje izuzetno važno. Samo je Bog mogao da nas spasi, ali On je htio da čovjek učestvuje u ikonomiji spasenja, pa je poželio i smatrao da je najspasonosnije za nas da Hristos, kada dođe na Zemlju bude, osim što je Bog, i pravi čovjek, rođen od žene, devet mjeseci u stomaku, rodio se kao beba, rastao i počeo da propovjeda tek onda kada je odrastao i bio punoljetan”, rekao je o. Nemanja.

Nastavlja da ono što je tajna Crkve i ono što želi da saopšti ljudima jeste da je Hristos Bogočovjek, Bog i čovjek i da su se u ličnosti Gospoda Isusa Hrista sjedinile i božanska i čovečanska priroda.

“Došlo je do sjedinjenja Boga i čovjeka. Kao što kažu sveti oci, Bog je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog po blagodati. Bog je došao, postao čovjek da bi nama, ljudima, dao mogućnost da se kroz sjedinjenje sa Bogom i mi obožimo, naravno kroz dobra djela, ali prije svega kroz sjedinjenje sa Bogom. Kako se mi sjedinjujemo sa Bogom? Kroz svete tajne, a prije svega kroz Svetu tajnu pričešća. Jer mi vjerujemo da se iz ove svete čaše, koju mi iznesemo, mi pričešćujemo tijelom i krvlju Gospoda Isusa Hrista. Kad se mi pričešćujemo, Hristos ulazi u nas i to je sjedinjenje nas sa Bogom. Postimo jer se pripremamo  da bi što dostojniji bili za taj susret sa Bogom, kazao je o. Nemanja.

U nedjelju prije Božića, koja se u narodu zove još i Oci, kada praznujemo oce po tijelu, koji su prethodili Hristu, mi se sjećamo i naših otaca srodnika po tijelu, nastavio je dalje, dodavši da je riječ o narodnim običajima proizniklih iz crkvenog predanja, kroz koje jačamo ljubav u porodnici, stavljamo akcent na njene vrijednosti.

“To je ono što je uvijek bilo važno, a možda i najpotrebnije danas u ovo “ludo” vrijeme, kada su udari na porodnicu najjači, sa raznih strana. Udara se na osnovni temelj Crkve, na „Malu crkvu“, na porodnicu. Porodica je „Mala crkva“, osnovna ćelija svakog društva pa i Crkve. Dakle, kroz te divne običaje mi jačamo ljubav, prije svega u porodici, prema najbližima, ali kroz tu ljubav mi je širimo i na sve ostale, potrebite. Da od onoga što imamo damo i drugima kojima je to potrebno jer, čineći dobra djela, mi se utvrđujemo na onom putu na kojem nas je Hristos utvrdio. Mi se time upodobljavamo životu Gospoda Isusa Hrista, Koji nije propovijedao samo riječima i čudima koja je činio, već svojim primjerom pokazivao kako treba živjeti, čime nas vodi ka našem spasenju. Neka bi Gospod dao da se kroz ove jevanđeljske priče i naša srca omekšaju da nas upute da se malo okrenemo oko sebe, pogledamo kome treba pomoć i da kroz ta lijepa djela i današnje pričešće približimo Bogu i mi se s Njim, sjedinimo, Kome je slava vavijek, amin”, poručio je o. Nemanja.