Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 17. januara, na praznik Svetog Jevstatija Prevlačkog – arhiepiskopa srpskog, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog arhangela Mihaila na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta.

Na liturgijske prozbe odgovarao je hor ”Sveti Jevstatije Prevlački” iz Budve.

Na kraju Svete službe Božije, po blagosiljanju i rezanju slavskog kolača, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sabranima je čestitao velike i divne praznike: Božić, Obrezanje Hristovo i Bogojavljenje koje očekujemo, kao i današnji praznik. Ističući da je sva priroda ustreptala očekujući javljanje Gospodnje u rijeci Jordanu, kada je Gospod svojim krštenjem ustrojavao nama krštenje – banju ponovnog rođenja, ali i osvećenje voda jordanaskih, što znači zapravo i osvećenje cjele tvorevine, Vladika je kazao da je sva tvar prijemčiva za Božiju blagodat. Naročito je voda prijemčiva da primi osvećenje, da primi Božiju blagodat i da se preko te vode sve drugo osvećuje, jer sveto krštenje, koje Gospod Isus Hristos ustanovio u rijeci Jordanu, vrši se vodom i Duhom Svetim.

U svom arhipastirsom slovu Mitropolit je govorio i o današnjem prazniku – Saboru svetih sedamdeset apostola, podsjetivši da je Gospod prvo izabrao dvanaestoricu a onda sedamdesetoricu apostola. Ali kao što je Juda, jedan od dvanaestorice, otpao od Gospoda, tako i iz te sedamdesetorice nijesu svi ostali vjerni, i kao što je Judino mjesto bilo popunjeno, tako su i na njihova mjesta birani drugi apostoli:

„Znamo za sedamdesetoricu Svetih apostola koji su ostali vjerni Gospodu Isusu Hristu. Među njima i Sveti apostol Jakov, prvi episkop jerusalimski. A među njima takođe i apostoli koje danas proslavlja naša bratija: Antipa, Apolos. Aristarh, Kornilije i Tihik. Dakle, tako je Gospod ustrojio što je prvo izabrao dvanaest apostola, posle sedamdesetoricu, a posle je u taj broj ulazio još po neki, a neki su nažalost i otpali, kao što je otpao Juda izdajnik pa je na njegovo mjesto došao Sveti apostol Matija.“

Vladika je ukazao na jedno znamenje koje se vidi baš u tome, jer je Sveti Sava, kada je osnivao Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno Žičku arhiepiskopiju, doveo jedan broj svojih učenika iz manastira Hilandara, da ih posveti za episkope, kao i iz manastira Studenice – tada naša dva najvažnija manastira, manastiri u kojima je Sveti Sava bio duhovnik. Onda je ustanovio Srpsku crkvu i postavio svoje učenike za episkope a onda su njegovi učenici imali svoje učenike. Među njima je bio i Sveti Jevstatije, prevlački i žički arhiepiskop, koga danas proslavljamo.

„A taj Sveti Jevstatije, koga danas proslavlja ova sveta obitelj, ovdje je bio prvo sabrat, a kasnije i episkop zetski. Rodom je iz Budimljanske župe. od manastira Đurđevih stupova, gdje je bila Eparhija budimljanska koju je ustanovio Sveti Sava i tamo postavio prvog episkopa Jakova. Potpuno smo uvjereni da je mladi Jevstatije bio u prilici da vidi Svetoga Savu i da sluša njegove propovjedi, i da je bio učenik prvog episkopa budimljanskog Jakova, a kasnije kad je postao sabrat ovoga manastira, on se još više usavršio u Božanskim vrlinam. Kasnije je bio i iguman manastira Hilandara“, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Tada je bio običaj, koji se vezuje za Svetoga Savu, da se za episkope u Srpskoj crkvi biraju igumani hilandarski, kao i da su vrlo često igumani hilandarski birani direktno za poglavare Srpske pravoslavne crkve, što po kanonima može, iako po današnjim pravilima ne može.

„Vodilo se mnogo računa da oni koji trebaju da vode duhovno narod, da su prethodno oprobani na najvećim dužnostima. Posebno da su uzrasli u blagodatnoj, duhovnoj atmosferi kao što je manastir Hilandar. Da se usavrše u nekom od svetih manastira, a najbolje u manastiru Hilandaru. Nigdje ni dan-danas nemaju monasi priliku da se usavršavaju kao što je to u manastiru Hilandaru. Moleći se Bogu i trudeći se na svojim redovnim poslušanjima, njihove duše procvjetaju i zamirišu blagodaću Duha Svetoga i sila Božje istine i pravde i ljubavi nadahne ih, ispuni njihova srca i onda, naravno, mogu i da prime blagodat apostolsku, blagodat Svetoga Duha“, kazao je Arhiepiskop cetinjski, dodavši da obrazovanje koje je Sveti Sava stekao u Hilandaru, mi i dan-danas ne možemo da dostignemo, ali se, hvala Bogu, trudimo i tako i treba da bude.

Ukazaujući na to da danas proslavljamo jednoga od poglavara Srpske pravoslavne crkve – Žičke arhiepiskopije, koji je prethodno ovdje bio episkop zetski, Vladika je kazao da ni tada nijesu bila laka vremena, ali da smo imali velike ljude i velike ličnosti:

„To je bilo vrijeme koje je još uvijek pamtilo Svetoga Savu, bilo je živih njegovih savremenika i tada se srednjovjekovna Srbija u svemu trudila da ide putem Svetoga Save i da ispunjava njegove zavjete. I tako je bilo i na dvoru, tako je bilo i u manastirima, tako je bilo i u gradovima, tako je bilo i u našim porodicama. I nije čudo što smo imali u to vrijeme tako velike ličnosti. Za nas, draga braćo i sestre, za srpski narod 13. vijek je ključni jer smo se tada, iako smo i ranije bili hrišćani, utemeljili u svetoj pravoslavnoj vjeri. Dostigli puno dostojanstvo i kao država i kao Crkva i kao narod – narod Bogom prosvećen i osvećen. Onaj koji je u tome učestvovao, dao svoj veliki, izuzetni doprinos je i Sveti Jevstatije Prevlački – mi ga zovemo Prevlački, a on je Arhiepiskop srpski.“

Napominjući da je Sveti Jevstatije počinuo svojim svetim moštima u Pećkoj patrijaršiji, istakao je da nije sigurno gdje se sada nalaze njegove mošti, jer su zbog opasnosti od neprijateljskih najezda, mošti prenošene i skrivane, ali da su sigurno sačuvane ili u Pećkoj patrijaršiji ili u nekoj drugoj svetinji. Po njegovim riječima, naročito od spaljivanja moštiju Svetoga Save, tokom mnogobrojnih stradanja kroz istoriju, naš narod je vodio i veliku borbu da se sačuvaju ćivoti Svetih Božjih ugodnika. U prilog ovoj tvrdnji naveo je mošti Svetoga Arsenija koje su više puta sklanjane i skrivane, a sada se nalaze u manastiru Ždrebaonik:

„Gdje su god, oni su pred Prestolom Božjim, i Sveti Jevstatije zajedno sa Svetim Savom i sa Svetim Arsenijem i sa ostalim Božjim ugodnicima. Zajedno sa Prevlačkim mučenicima, monasima, koji su se osvećivali postom i molitvom u ovoj svetoj obitelji, i koje su istočile sveto miro u naše dane i zamirisale božanskim miomirom. I evo mi se ovdje sabiramo na ovome najdubljem našem korijenu gdje je Sveti Sava osnovao Zetsku episkopiju iz koje je nastala kasnije Mitropolija zetska, pa Mitropolija crnogorsko-primorska. Taj kontinuitet je potpuno jasan, potpuno čist, potpuno neokrnjen, ali vidimo da je naša Crkva i posebno Episkopija i Mitropolija zetska, crnogorsko-primorska, da su prošli jedan trnovit put – Hristov put.“

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da nama nije nam teško da idemo trnovitim Hristovim putem kad nas štiti Božja milost i blagodat, ali da je najvažnije da se sačuvamo od grijeha i da možemo slobodno, koliko je to nama moguće, sa strahom Božjim, pristupamo Svetim tajnama Hristovim:

„Bez zazora i da idemo Božjim putem, putem Božje ljubavi, a onda nas grije Božja milost, Božja blagodat. Božja istina nas snaži i krijepi i tako je to bilo i u davna vremena, tako je to i danas, tako će biti do skončanija svijeta i vijeka. Da idemo putem Svetoga Save, Svetih apostola i Svetoga oca našeg Jevstatija Prevlačkog i Svetih prevlačkih mučenika, koji su živote svoje položili za vjeru pravoslavnu i za svoje otačastvo.“

Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je čestitao praznik i slavu manastiru Prevlaci, kao i imendane monasima ove svete obitelji:

„Divan je ovaj današnji praznik uoči Bogojavljenja. Imamo sunca i svjetlosti u izobilju, ali ovo današnje sunce samo ukazuje na svjetlost ovih dana, ovih praznika koje danas proslavljamo. To je božanska svjetlost koja se izliva na cio vasioni svijet i nastanjuje se u našim srcima i u našim dušama. Daj Bože da među nama bude što više mira Božjeg, što više bratske ljubavi i sloge, što više darova, blagodati Duha Svetoga svima vama. Amin, Bože daj, na mnoga i blaga leta!“

Vesna Dević

Foto: Saša Dedić

https://www.flickr.com/photos/195504480@N04/sets/72177720331495597