Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić,  danas, 21. juna, u treću nedjelju po Pedesetnici, služio je sa sveštenstvom Svetu liturgiju u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu.

“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Čuli smo Sveto jevanđelje koje nam Crkva predlaže za današnji dan, koje nas podsjeća da je naša vjera, naša vjera pravoslavna, vjera otkrivenja. A šta to znači vjera otkrivenja? To znači da nismo prepušteni sami sebi, da razmišljamo o smislu našega života i o tome kako i šta treba činiti. Ovo su prve i osnovne teme koje su uvijek kopkale svakoga čovjeka kroz istoriju, kao i sve kulture, gdje god da je čovjek živio, u koje god vrijeme da je živio. Koji je smisao našeg života, zašto smo mi ovdje na zemlji, šta treba da radimo kad smo već ovdje na zemlji, da li ima neki život poslije i kako da ga zaslužimo? Mnogi filozofi su se upravo tim temama bavili, pokušavali da proniknu svojim razmišljanjem, svojim umom… Ništa im dugo nije ni preostajalo kada nisu znali za hrišćanstvo i morali sami da pronađu odgovore na ta pitanja, ali najčešće ih nisu nalazili. Takođe, i druge razne religije su svojim vjernicima pokušavale da daju neke odgovore, ali to nije bilo potpuno“, kazao je o. Nemanja.

Mi hrišćani, ističe, imamo privilegiju, jer znamo pravu i potpunu istinu. 

„A, kako mi to znamo? Tako što nam je Bog otkrio tu istinu. Zato je naša vjera, vjera otkrivenja. Bog nas nije prepustio samima sebi da razmišljamo, nego nam je direktno i najpreciznije rekao zašto smo mi ovdje na zemlji i šta je naš cilj. Kroz Stari zavjet, takođe, ali prije svega dolaskom Gospoda Isusa Hrista, dakle, samoga Boga ovdje na zemlju, najdirektnije i najpreciznije nam je rečeno šta treba da činimo. Na to nas podsjeća i ovo Sveto jevanđelje, koje završava rečenicom - “Ištite najprije Carstva nebeskoga i Carstva Božjega i pravdu Njegovu, a ostalo će vam se pridodati“. Dakle, smisao našega života jeste zadobijanje Carstva Božjega. Ako bi smisao bio ovaj prolazni život, koliko god trajao, zaista bi bilo puno nepravdi i nejasnoća u ovome svijetu. Zašto je neko bolestan, neko zdrav, zašto neko dugo živi, a neko umre mlad? Zašto je neko bogat, neko sriomašan? Sve to i mnogo drugih pitanja bilo bi nerazjašnjeno i neodgovoreno, ako bi zaista smisao našeg postojanja bio ovaj kratki život: Neka bi ga živjeli i 100 godina, opet će proći. Ali, srećom, smisao našeg postojanja nije ovaj život, ovaj prolazni život, nego ono što dolazi. Koji bi bio smisao mučeničke smrti mučenika koji su za vjeru davali svoje živote? Ako mladi ljudi stradaju, šta će ti ta vjera, kakva ti je to vjera ako nećeš više živjeti? Upravo, tom smrću, oni su zadobijali vječni život, život sa Bogom. Oni su ga zadobili kroz mučenički život, a mi svi ostali kroz život u Crkvi i kroz Crkvu, onako kako nam Crkva i Gospod Isus Hristos kroz svoje istine i nauku koju nam je otkrio, projavljuju. Carstvo Božije, koje dolazi poslije, znači život poslije ovoga života, koji je vječni. To je ono čemu mi težimo i na šta treba da se koncentrišemo. Ne kažem da ni o čemu na ovom svijetu ne treba da mislimo. Svaki ozbiljan domaćin će naravno da se potrudi da obezbijedi novac, da prehrani porodicu, djeci da žive, brine jer prokišnjavava kuća, da li će popraviti nešto…. Svaki odgovaran čovjek će naravno da razmišlja o tim stvarima, ali ne i da nam to bude preokupacija i da samo o tome razmišljamo. Jer, kad tad će i to proći, otići ćemo i mi. Možemo da imamo deset kuća, ali jednog dana ćemo umrijeti i ne možemo ih sa sobom ponijeti gore. Dakle, prije svega da razmišljamo o onome što je zadobijanje vječnog života i gdje će naše mjesto biti u Carstvu Božijem. To se zadobija hrišćanskom životom,  životom po moralnim načelima koje nam ostavlja sam Gospod Isus Hristos, koje nam Crkva propisuje kroz Deset Božjih zapovijesti i ostale zapovijesti moralnog i čestitoga života. Isto toliko važno je da kroz svete tajne, kroz život u Crkvi, budemo kršteni, miropomazani, što je početak našeg života u Crkvi, a onda da se pričešćujemo, da se sjedinjujemo sa samim Gospodom kroz pričešće koje nam je sam Gospod ostavio. Da to činimo i naravno da se pripremamo za susret sa Gospodom kroz post, molitvu i čestiti život. To je ono na šta nas poziva današnje Jevanđelje i podsjeća o čemu da razmišljamo, čemu da težimo i čemu da usmjerimo naša razmišljanja i naš život. Neka bi Gospod Bog dao da se, razmišljajući o ovome zaista, i mi spasimo i zaslužimo Carstvo Božije, amin”, poručio je o. Nemanja.