Poruku Mitropolita Joanikija prenosimo u cjelosti.

Poštovani roditelji, draga djeco i studenti,

Pred nama je još jedna školska i akademska godina. Ona nas često podsjeća na nove obaveze, jurnjavu, gužvu na koju se treba iznova navići. Ona nas obavezuje da se adekvatno pripremimo i opremimo naše đake i studente novom odjećom i obućom, knjigama, školskim priborom. Ne treba da zanemarimo uzbuđenje i ushićenje ponovnog susreta djece sa njihovim drugarima, nastavnicima i profesorima, sa neizvjesnošću i strahovima od novog i nepoznatog. Pred vama, draga djeco i dragi studenti, novi je izazov, šansa i prilika da se obogatite novim znanjima i stičete nova iskustva.

Naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, kao jedan od najobrazovanijih ljudi našeg vremena, kao dugogodišnji uspješni profesor i doživotni vaspitač ljudskih duša nas je učio da je za normalan rast i razvoj djeteta važno kako savremeno pedagoško vaspitanje ugrađeno u sistem obrazovanja, tako i duhovno vaspitanje i obrazovanje. U značenju ove dvije riječi vaspitanje i obrazovanje leži temelj i smisao cjelokupnog ljudskog života. Čovjek je biće koje se ne rađa kao prazna tabla, već kao bogolika ličnost obdarena mnogim talentima. Otuda je svako dijete potencijal koji treba sa puno pažnje, osjećaja i ljubavi pitati (hraniti) pravom hranom da bi ono postalo istinski vaspitano. I ovdje je odgovornost roditelja i učitelja najveća, jer ako dijete nije vaspitano na zdravim i blagoslovenim temeljima, svi ti darovi i talenti, ma koliko bili veliki, mogu lako da postanu destruktivni – da se okrenu protiv njega samoga i protiv cijele zajednice.

Pravo vaspitanje je neraskidivo povezano sa pravim obrazovanjem. U riječi obrazovanje otkriva nam se vječna istina da je čovjek stvoren po obrazu Božijem, pa samim tim osnovni cilj obrazovanja je afirmisanje, njegovanje i očuvanje obraza Božijeg u čovjeku. Tako su za vaspitanje i obrazovanje djeteta od suštinskog značaja duhovna, etička i moralna načela. Svjesni smo krize i problema sa kojima se susreće današnja civilizacija. Otuđenost, nedostatak ljubavi, duhovna i moralna raslabljenost, neprekidna jurnjava za sticanjem materijalnih dobara, enormno ubrzan razvoj tehnike i tehnologije samo su neki od izazova pred kojim stoji današnji čovjek. Sve to najviše pogađa one najranjivije, najčistije i najosjetljivije među nama – djecu i mlade. Zato svako vaspitanje i obrazovanje mora početi od nas samih. Ako mi odrasli budemo živjeli u miru, ljubavi, istini, slobodi i odgovornosti, onda će se to prenositi i na djecu. Što je više dobrih roditelja, vaspitača, učitelja, profesora, sveštenika to će više biti i zdrave, pametne i dobre djece. Usvajajući znanja i vještine iz mnogih oblasti, učeći strane jezike, kulture i običaje brojnih naroda mi  širimo svoje horizonte, učeći se da prihvatamo i poštujemo drugog i drugačijeg. Da bismo bili sposobni za to, moramo na prvom mjestu izučavati svoje. Prije svega, naša najsvetija dužnost je da čuvamo i njegujemo srpski jezik i ćirilično pismo. Bez njih teško da možemo razumjeti svoju slavnu istoriju, kulturu, tradiciju i duhovnost. Sve što jesmo i što imamo nastalo je na njima. Odreknemo li se srpskog jezika i ćirilice, odrekli smo se i svojih slavnih predaka koji su ih vjekovima njegovali, čuvali i na njima stvarali najveličanstvenija djela.

Vi ste, draga djeco, naša budućnost i naša nada u bolje, ljepše i blagoslovenije sjutra. Sigurni smo da se među vama nalaze budući vrhunski naučnici, profesori, ljekari, književnici, umjetnici, sveštenici, zanatlije, vrijedni domaćini. Dužni smo da vam na tom putu odrastanja i sazrijevanja pomognemo da u tome i uspijete.

Povodom nove školske godina, sa trona i od ćivota Svetog Petra Cetinjskog, šaljemo molitve i očinski blagoslov svoj djeci, roditeljima, vaspitačima, učiteljima i profesorima da Bog podari zdravlja, strpljenja, ljubavi i dobrog nastrojenja za čitanje, učenje i usavršavanje, kako u znanju, tako i u vrlini i svakom dobrom djelu.