Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 7. novembra, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Perastu, povodom obilježavanja 170 godina od početka gradnje ovog svetog hrama.

Nakon zaamvone molitve, Mitropolit Joanikije služio je parastos povodom Mitrovskih zadušnica, uz molitveno sjećanje na sve upokojene pravoslavne hrišćane, ktitore, priložnike i dobrotvore peraške svetinje.

Besjedeći sabranom vjernom narodu, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio na istoriju ove crkve i njene graditelje, među kojima se posebno istakao blaženopočivši Đorđije Đuranović:

„Proslavljamo 170 godina od podizanja ovoga svetoga hrama. Vidimo, čitajući ono što je zapisano o ovoj crkvi, da se dugo pripremala njezina gradnja, ali da je za manje od godinu dana završena. Po tome se vidi kakva je bila spremnost vaših predaka da ovu svetinju ovdje podignu. I, naravno, oni su je podigli ne samo za sebe, da bi se oni u njoj Bogu molili i da bi se u njoj pričešćivali i svoju djecu vjenčavali i krštavali, nego su je podigli i za buduće generacije, i za nas i za one koji će doći i poslije nas, za buduća vremena.“

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je posebno istakao ogroman trud koji su tadašnji pravoslavni Peraštani uložili da bi napravili za to vrijeme veliku i lijepu crkvu i na takav način ostavili nam sjajan, izuzetan primjer svoje vjere i pobožnosti i ljubavi prema hramu Božijem, prema svetoj vjeri pravoslavnoj, ali i prema svome narodu.

„I eto, tako je Bog ustrojio da baš obilježimo ovaj divni jubilej na zadušnice. To je da se sjetimo svih onih koji su se u ovome svetome hramu molili, a posebno onih koji su ga podizali i ukrašavali“, besjedio je Vladika.

Osvrnuvši se na istoriju hrama, naglasio je da su se u njemu 170 godina vršile svete službe Božije i da je Božija milost i blagodat, Božija ljubav grijala srca svih onih koji su dolazili da se u njemu Bogu mole i da se pričešćuju Svetim tajnama Hristovim – da se nahrane Nebeskim hljebom i žive novim životom.

„Draga braćo i sestre, mi smo se danas pomolili Bogu, pošto su danas Mitrovdanske zadušnice, za sve naše upokojene koje pominjemo i koje znamo, a i za one koje ne znamo po imenu. A to je bezbrojno veliko mnoštvo onih koji su na nebesima i koji se mole pred prestolom Božijim za nas. Mi se molimo za njih, a i oni se mole za nas, isti duh Božiji prožima i nas i njihove duše. I ovdje na zemlji i na nebu, isti duh Božiji prosvjetljuje duše vjernih i onih koji su se upokojili, zapravo, onih koji žive novim životom u Carstvu nebeskome, i nas koji smo još ovdje na zemlji u vojujućoj Crkvi Božijoj, koja se bori za spasenje i za Carstvo nebesko.“

U nastavku se osvrnuo na predstojeće praznike Mitrovdan i Aranđelovdan, kao i Božićni post, časni post prije Roždestva Hristovog, istakavši da sve to ukazuje da se treba stalno truditi, da treba ushoditi kao duhovnim ljestvicama prema Carstvu nebeskome.

„Jer pripremajući se za svetu službu Božiju, čovjek čini nešto najljepše i najpotrebnije i najuzvišenije za svoje spasenje. A najveća i najradosnija stvar je učestvovati u svetom bogosluženju, kada zajednički proslavljamo ime Božije jednim ustima, jednim srcem, jednim osjećanjem. Svi mi, zajedno sabrani u hramu Božijem, mi se nekako kao jedan organizam postavljamo pred licem Božijim i slavimo Presvetu Trojicu, Oca i Sina i Svetoga Duha. Neka bude pokoj u Carstvu nebeskome dušama, neka Gospod sve pribere u svoje vječno carstvo: sve naše pretke, naše roditelje, naše srodnike, naše mile i drage za koje se Bogu molimo, da ih sve Gospod pribere u svoje živonosno i životvorno naručje, i njihovim molitvama neka i nas pomiluje“, poručio je Visokopreosvećeni.

Poučivši sabrane da se naši preci raduju na nebesima kada se sjetimo njihovih duša, ali i njihovih zasluga, Vladika je još jednom podsjetio na čestitoga Đorđija Đura Đuranovića, koji je učinio mnogo za ovaj sveti hram, naglasivši da u našem narodu i među našim precima imamo mnogo takvih zaslužnih ljudi.

„Pa neka nam oni posluže za primjer kako treba Bogu ugađati i kako treba u ovome životu se truditi i ljubav pokazati prema svojoj Crkvi, prema svojoj otadžbini i prema svome narodu, a posebno prema svome potomstvu. Svima na zdravlje i na spasenje, i na mnoga i blaga ljeta! Neka bude srećan ovaj divni jubilej“, kazao je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Potom se sabranima obratio jerej Jovan Vasić, paroh orahovačko-peraški, koji je zablagodario na dolasku i ljubavi Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju, braći saslužiteljima i svima koji su se sabrali u radosti ovoga dana kojem se raduju i nebesa, a i mi ovdje na zemlji:

„Hvala, Visokopreosvećeni vladiko, Vama i svim Vašim saradnicima i satrudnicima neka bude na zdravlje, na blagoslov. Uvijek ste u našim molitvama, kao što smo i mi u Vašim, i u to ime jedan mali znak pažnje, simboličan, za uspomenu na ovaj veliki jubilej – koplje sveto-liturgijsko.“

Sabranje je nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi.

Istorija Hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Perastu, svjedoči o istrajnosti i dubokoj vjeri pravoslavnih žitelja Perasta, koji su, iako malobrojni, sredinom XIX vijeka uspjeli da ostvare svoju dugogodišnju želju da u svome gradu podignu pravoslavnu crkvu.

Kako je zabilježeno u „Srpsko-dalmatinskom magazinu“ za 1864. godinu, posebnu zaslugu za podizanje hrama imao je Đorđije Đuranović, koji se 1849. godine lično obratio monarhu, tražeći dozvolu za gradnju crkve. Nakon brojnih prepreka, pravoslavni Peraštani dobili su povoljno rješenje.

Gradnja hrama započeta je 14. januara 1856. godine, na zemljištu koje je poklonio Đuranović. Temelj je postavljen 30. januara, a radovi su završeni 14. jula iste godine. Hram je osveštan 15. jula 1857. godine, po arhijerejskom blagoslovu, rukom arhimandrita i provikara I. Popovića.

Crkva je podignuta i opremljena trudom i prilozima pravoslavnih Peraštana, uz pomoć srpskih pravoslavnih opština u Trstu i Budvi. Najveći dobrotvor bio je upravo Đorđije Đuranović, koji je, pored zemljišta, priložio značajna novčana sredstva i građevinski materijal, a crkvi darovao i svoju kuću za stanovanje sveštenika.

O njegovom ktitorskom podvigu u pomenutom istorijskom izvoru ostalo je zapisano: „Spominjaće ime njegovo crkva Peraštska na vječita vremena, kao ime svoga glavnoga ktitora i rjedka dobrotvora.“

Današnjim liturgijskim sabranjem i molitvenim pomenom nastavljeno je čuvanje uspomene na pretke koji su, uprkos brojnim teškoćama, svojom vjerom, žrtvom i ljubavlju podigli ovu svetinju.

Fotografije

Vesna Dević
Istorijski izvor: „Srpsko-dalmatinski magazin za godinu 1864“