Od malena okrenut Bogu. Knez Novgorodski postao je 1236. godine. Iako slabiji vojskom, uz pomoć Boga, pobedio je Šveđane na reci Nevi 1240. godine. Godine 1250. postao je veliki knez Vladimirski. U tatarskoj Zlatnoj Hordi nije hteo da se pokloni idolima. Zbog njegove mudrosti, hrabrosti, telesne snage i lepote, uvažavao ga je i tatarski kan. Osetivši da mu se primakao kraj, zamonašio se sa imenom Aleksije, pričestio i – ispustio dušu. Bilo je to 1263. godine, kada je imao 43 godine. Pri sahrani, kao živ, otvorio je ruku i uzeo oproštajnu gramatu od mitropolita. Po naređenju cara Petra Velikog, 1724. godine, mošti su mu prenete iz Vladimira u Petrograd, u Aleksandro-Nevsku lavru, gde su i sada.
Sveti Aleksandar, Jovan i Pavle, patrijarsi Carigradski. Prepodobni Hristofor. Sveti Evlalije, episkop Kesarije Kapadokijske. Prepodobni Aleksandar Svirski. Sveti Kirilo, Nikon i Makarije Srpski.