O. MIAJLO BACKOVIĆ: SVETI JOANIKIJE BOKEŠKI I SVI ONI KOJI SU IŠLI ZA NJIM, ŽIVOTIMA I STRADANJEM, POTVRDILI VJERU CARA LAZARA I OPRED‌JELJENJE SVETOG SAVE ZA CARSTVO NEBESKO

U Crkvi Sv. Petra Cetinjskog na Prčanju, u Boki Kotorskoj, danas na praznik Svetog sveštenomučenika Joanikija Bokeškog, Svetu liturgiju služio je arhijerejski namjesnik kotorsko – tivatski, paroh kotorski, protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić sa sveštenstvom.

Vjernom narodu, o životu i stradanju Mitropolita Joanikija (Lipovca), rođenom 1890. godine u susjednom Stolivu, kojeg su komunističke vlasti mučki ubile kod Aranđelovca, besjedio je protojerej Miajlo Backović.

“Ištite najprije Carstvo Božije i pravdu Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Divne li definicije puta ka spasenju i životu vječnom. A, kada su pitali Gospoda, koje su dvije najveće zapovijesti, On je rekao: “Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojom, mislima svojim, svom snagom svojom i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. I mogli bi reći da su mnogi pomisili šta je sa onih deset koje su nam iz Staroga zaveta došle i zar samo ove dvije mogu da ispune svih onih deset.

I zaista, kada pogledate sve Božije zapovijesti i sve ono što nas uči Jevanđelje, moglo bi da stane u ove dvije najveće zapovijesti i u ovoj, da ištete najprije Carstva Božijega i pravdu Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. I kada braćo i sestre i draga d‌jeco pogledamo ovaj divni hram i njegov freskopis u krug i počnemo da čitamo ova imena koja vidimo i, zagledani molitveno u ove divne likove na ovim freskama, koja je razlika između njih i između nas koji danas živimo? Između onih koji se nisu udostojili da život svoj daju za Hrista ili da ga posvjedoče na drugi način? Razlika je samo u ove dvije zapovijesti koje su oni držali i nisu od njih odustali. Ali, naravno, nije samo to draga braćo i sestre. To je razlika između Carstva nebeskog i ovozemaljskog života. To je razlika između našeg opredjeljenja i onoga čemu ćemo se mi pokloniti, ili čemu ćemo se opredijeliti”, kazao je o. Miajlo.

Nastavio je riječima da danas proslavljamo i sjećamo se, molitveno, velikog ispovjednika vjere.

“Sjećamo se Joanikija Lipovca, koji je rođen ovd‌je, u ovom mjestu, ovd‌je i u Kotoru završio školu, a onda otišao dalje po svijetu, izučavajući Božije nauke i vratio se i postao Mitropolit Svete stolice cetinjskih mitropolita i zetskih episkopa, arhiepiskopa i mitropolita, koja je isto tako odavde, iz Boke, sa Prevlake, otišla kao i Joanikije, širom zemlje se naše kretala, povlačila, provlačila i stigla i ostala na Cetinju, gd‌je i danas slavom Božijom sija i prosijava vjernom narodu , ne samo Crne Gora, Brda, Hercegovine stare i onoga što je nekad bila i sada je Crna Gora, nego širom Nebeske Srbije. A šta je to Nebeska Srbija? To nije nikakva politička definicija ili floskula. To nije ništa što se koristi u dnevno političke svrhe. O tome su govorili veliki Sveti otac Justin Popović, Vladika Nikolaj i veliki naši Sveti oci. To je naša nebeska otažbina, to je naše stremljenje, naša vertikala i naše opredeljenje. Ta nebeska otažbina, naseljena divnim našim svetiteljima, zagledanih u Carstvo Božije, u silu i ljepotu Boga na tronu, onih koji su nastavili u ime naše da Mu služe kroz vjekove do dana današnjega. Jedan od njih je i Sveti Joanikije Bokeški, Mitropolit  crnogorsko - primorski i svi oni koji su išli za njim, a mnogima imena ne znamo, preko Bosne, preko Hecegovine, do lomnih krševa Alpa i tada, za čovjeka koji je otišao odavde, kraja svijeta. Ali, kraj svijeta ovog, zemaljskog, bio je zaista iza njih, ali nije bio kraj. Jer, taj kraj svijeta, ispod alpskih planina, u Kamničkoj bistrici, na Zidanom mostu i svim onim drugim stratištima širom Slovenije, to nije bio kraj, nego početak. Početak života vječnog i potvrda opred‌jeljenja. I niko od njih, draga braćo i sestre, nije bježao. Niko od njih se nije bojao. Samo su htjeli da izbjegnu bratoubilaštvo i prolivanje bratske krvi. A onda, kada su došli do tog kraja ovozemaljskog života, i na tom polju, Kosovskom, na Kamničkoj bistrici, potvrdili su vjeru Cara Lazara i opred‌jeljenje Svetog Save za Carstvo nebesko i potvrdili to svojom glavom i svojim životima i ostali upisani u vječnosti do danas i zato ih se i danas sjećamo. 

Neka bi Bog dao da molitvama naših velikih, divnih, svetih mučenika, kojima je bezbroj imena, koje nećemo nikad saznati, i bezbroj divnih likova i oreola, koji sijaju na nebu, koje nikad nećemo vidjeti, neka njihovim molitvama Gospod da, da i mi ostanemo vjerni tom zavjetu Bogočovjeka Hrista, Carstva Božijega i pravde Njegove, a ostalo će nam se sve dodati. Hristos Voskrese”, kazao je o. Miajlo.

Liturgiju je uveličao horski trio iz San Peterburga, Minska i Kijeva, čiji su članovi nalaze na proputovanju po Crnoj Gori.