Danas na Nedjelju Raslabljenog, četvrtu nedjelju poslije Vaskrsa, posvećenu čudesnom iscjeljenju raslabljenog bolesnika, (Jovan 5, 1-14), vjernom narodu u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu besjedom se obratio arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

„U današnjem Svetom jevanđelju Sveti apostol jevanđelista Jovan podsjeća nas na događaj koji se dogodio kod Jerusalima u Banji Vitezdi, gdje je Gospod Isus Hristos iscijelio bolesnoga koji je 38 godina bio bolestan. Osim toga što se ponovo i ponovo utvrđujemo u istini da je Gospod Bog svemoguć, da može sve da učini, takođe se utvrđujemo i u onoj istini da je Gospod Bog čovjekoljubiv i da je Njegova ljubav prema čovjeku ogromna. Crkva nas kroz ovaj događaj podsjeća da razmislimo gdje smo mi u toj priči, kakav je naš odnos, odnosno, ako je Gospod Bog čovjekoljubiv, da li smo i mi, da li mi tu ljubav uzvraćamo i kakvi smo prema drugim ljudima”, kazao je o. Nemanja podsjetivši na dijalog između Gospoda Isusa Hrista i bolesnoga, kad mu kaže “hoćeš li da budeš zdrav”, a on mu odgovara “nemam čovjeka da me uvede u banju”.

Prema Svetom jevanđelju u banju je s vremena na vrijeme silazio anđeo, zamućivo vodu i ko bi prvi ušao u nju, bivao bi zdrav, ma od kakve bolesti bolovao.

“Budući da je ovaj čovjek bio nepokretan, samim tim nije mogao sam da uđe. Onaj koji bi prvi ušao bio bi iscijeljen, a bolesnik kaže: “čovjeka nemam da me spusti u vodu”. Dakle, da bi on bio zdrav morao bi neko da mu pomogne da uđe, da kaže sebi- neću ja da uđem prije njega nego ću njemu da pomognem, to jest, treba da bude prije svega čovjek. Na ovakvim primjerima se pokazuje da li smo ljudi ili ne. To je upravo ono što Gospod Isus Hristos od nas traži. Ljubav koju nam je dao, koju je pokazao prema nama, tu ljubav treba da Mu uzvratimo kroz ljubav prema bližnjima. Na taj način svako od nas ostaje čovjek. To je ono što i Bog traži od nas. Da se projavimo kao pravi hrišćani. Ali, to ne možemo da budemo bez drugog čovjeka, bez zajednice sa drugim, bez našeg odnosa prema njemu. Svaki problem, svaka situacija gdje je neko nemoćan, jeste prilika da se mi projavimo, da se pokažemo da smo pravi, da smo shvatili Gospodnje riječi, Hristove riječii one zapovjesti “Ljubi Gospoda Boga svoga” i “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, nastavio je o. Nemanja.

To je, istakao je, prilika i da pobjedimo u nama onog najvećeg neprijatelja, a to je ego.

“To je stavljanje sebe u centar svijeta, to su naše potrebe, meni treba ovo, ja moram ono, dok od te želje da sebi ugodimo ne vidimo potrebe drugih. Ne mora to da bude neka posebna pomoć da sad nešto specijalno uradimo čovjeku, nego samo ta naša briga i uopšte želja da pogledamo malo oko sebe, da pogledamo druge ljude, da li nekome pored nas nešto treba, da li još neko ima neke svoje želje koje ne može da ispuni. To od nas Gospod traži, a kroz ovo Sveto jevanđelje na to nas podsjeća i jedna od divnih stihira koje se pjevaju za ovaj praznik. Onda, kada mu ovaj odgovara “nemam čovjeka”, a Hristos kaže “Ja sam zbog tebe postao čovjek, zbog tebe sam obukao čovječansko tijelo, zbog tebe sam stradao, a ti kažeš nemam čovjeka”.

Hoće da kaže da je Hristos onaj koji nas uči kako treba da živimo i da zadobijemo Carstvo Božije, jer one je prije svega svojim primjerom pokazao kako treba živjeti. Nije samo ispričao treba da radite ovo, i ovo, nego je sve što je govorio svojim primjerom pokazao. I pokazao kako treba biti čovjek jedan prema drugom.

Neka bi Gospod Bog dao da nas ovakvi primjeri, ovakva sveta jevanđelja i ovaki događaji u ova doba kada slavimo najradostniji događaj Vaskrsenja Gospodisa Hrista i svega onoga što je Hristos učinio za nas, ljubav koja nam je pokazao, da i mi pokažemo ljubav prema Gospodu, kroz ljubav prema bližnjima i da se tako spasavamo, amin”, kazao je između ostalog o. Nemanja.