Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić služio je danas, na praznik Svetih Kirila i Metodija koji su širili hrišćansku vjeru i pismenost među Slovenima, Svetu liturgiju u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu. 

"Čuli smo na današnjoj liturgiji dva jevanđelja, jer na današnji dan proslavljamo dva praznika. Prvi, koji u sedmu nedjelju po Vaskrsenju proslavljamo su Sveti oci Prvog vaseljenskog sabora. Drugi je praznik koji je po kalendaru, a to su Sveti ravnapostolni Ćirilo i Metodije. U oba ova Jevanđelja podsjećamo se da je Gospod Bog došao ovdje na svijet da spasi nas ljude, da pobijedi smrt i da nam daruje vječni život. Osim toga, došao je i da nam da i utvrdi put po kojim ćemo se mi spasavati. Zato nam je osnovao Crkvu i ostavio spaonosnu nauku. Bogootkrivene riječi, spasonosne riječi, po kojoj, vjerujući u Gospoda i vjerujući u ono što nam je Bog ostavio, da se na taj način spasavamo. Izuzetno je važno, kada već vjerujemo, u šta vjerujemo i kako vjerujemo. Tačno i precizno je Bog ostavio kako vjerujemo i u šta vjerujemo. To što nam je Bog ostavio, to su nam prenijeli Sveti apostoli. Zato se Crkva i zove apostolska, jer je utvrđena na djelu Svetih apostola, jako važnom djelu, da te riječi, spasonosne riječi, koje nam je ostavio Gospod, a nije pisao, samo je govorio, da nam te riječi prenesu, što u vidu pisma, što u vidu predanja. To su Sveti apostoli i učinili. Po silasku Svetoga duha, oni su propovijedali onu riječ Božiju, koju je ostavio Hristos, koju su oni svojim ušima čuli i što su vidjeli svojim očima, da bi nama, ljudima, prenijeli i utvrdili Crkvu po cijeloj vaseljeni. Poslije apostola, trebalo je neko da nastavi, da čuva tu čistu vjeru onakvu, kakvu nam je Gospod predao. To su učinili Seti oci. Ali, budući da su ljudi skloni greškama i nauka Hristova, ona istina koju nam je Hristos ostavio, bila je u opasnosti da se iskrivi našim ljudskim greškama. Tu veliku ulogu čuvanja one istine, kako nam je ostavio Hristos, preuzili su Sveti oci kroz saborno mišljenje, zato što je garant istine Crkve Sveti Duh. Bilo koja nesuglasica da se pojavila po pitanju vjere, nečistote vjere, Sveti oci su završavali to kroz sabore, ugledaši se i na same apostole, koji su u jednom trenutku imali nedoumicu, da li da na ovaj ili onaj način postupaju. Šta su uradili? Okupili su se na saboru pomolili su se Svetom duhu i pravilno donijeli odluku. Sakupili su se na saboru, sagledali činjenice i pomolivši se Svetom duhu donijeli odluku onakvu kakva jeste stvarna istina po predanju Crkve, po apostolskom predanju, dakle onako kako bi sam Gospod, da je tu, rekao. A garant da je to istina jeste Sveti Duh kome se uvijek na početku sabora svi pomole. Tako su i Oci, koje danas proslavljamo, Oci Prvog Vaseljenskog sabora, kada se pojavila prva velika jeres, Arijeva jeres, odmah reagovali. Iako je to što je učio Arije vrlo slično bilo pravoslavnom učenju, ipak to slično nije i istina. Laici, obični ljudi, ne bi možda primjetili razliku, ali Sveti oci, vođeni Svetim duhom, su itekako primjetili da to nije pravoslavno učenje, reagovali su, izrazili na Vaseljenskom saboru kako Pravoslavna crkva uči i nama do dana današnjeg prenijeli. Njih su slijedili i drugi Sveti oci kroz sedam vaseljenskih sabora, kada je utvrđena naša pravoslana vjera. Utvrđena onako kako nam je ostavio Hristos i Sveti apostoli. Zato mi danas možemo da kažemo da zaista pripadamo pravoj Crkvi, jedinoj Crkvi. Ima više crkava koje se tako nazivaju, ali nema više istina, jer samo je jedna istina, ona koju je ostavio Gospod, a oni koji slijede tu istinu, ti su na pravom putu. To smo mi, a garant su nam apostoli i Sveti oci koji su nam Duhom svetim tu istinu prenijeli onako kako nam je ostavio Gospodt Isus Hristos. Zato na današnji dan proslavljamo Svete oce.
Takođe na današnji dan proslavljamo ravnoapostolne Svetog Ćirila i Metodija. Zašto se oni nazivaju ravnoapostolni? Zato što su djelom, koje su činili, potpuno ravni djelu koje su činili apostoli. Očuvali su nam pravu vjeru. Nisu svi narodi u isto vrijeme spoznali istinu. Neki su odmah u početku čuli riječ, a neki tokom narednih vjekova spoznali istinu. Tako je naš, kompletan slovenski narod, i mi Srbi sa njima, spoznao istinu tek od devetog vijeka pa nadalje, upravo za djelovanja ovih Svetih otaca Svetih Ćirila i Metodija, koji su na poziv moravskog kneza Rastislava došli da propovijedaju među slovenskim narodima. Znali su slovenski jezik, utvrdili pismo, preveli najvažnije knjige, Sveto pismo, Psaltir, bogoslužbene knjige na taj jezik i na tom jeziku propovijedali riječ Božju. I zato u troparu, koji smo sad otpjevali, nazivamo ih ravnoapostolima i onima koji su nas utvrdili u istini i jednomisliju. Vrlo važna riječ, jer ono što su činili Sveti oci, čuvali su pravu istinu, da svi zajedno isto mislimo. To se zove jednomislije. U Crkvi nema demokratije. Onako kako nam je Hristos ostavio učenje, to je pravoslavno učenje. To je to jednomislije koje su nam ostavili Sveti Ćirilo i Metodije. I zato je to njihovo veliko djelo, koje su činili, Crkva otpjevala kroz stihire: „Kojim pohvalnim riječima da pohvalimo vas Sveti Ćirilo i Metorije, vi koji ste na slovenskom jeziku priveli i svjetlošću Jevanđelja prosvijetlili one koji su sjedali u tami u sijenci smrti i vi koji ste propovjednici jednoslušne Trojice, kao divlju maslinu nasađenu na blagorodni korjen Pravoslavlja priveli ste slovenski narod, da tako daju višestruki plod“.
To jeste pjesma, ali to je i suština našeg poštovanja ovih svetitelja Božijih, koji su priveli druge ljude poznanju istine i sačuvali u jednomisliju. Neka bi Gospod Bog, molitvama Svetih otaca vaseljenskih sabora i Svetih prosvetitelja ravnopaostolnih Ćirila i Metodija, nas utvrdio u toj vjeri koju nam je ostavio i učvrstio nas u jednomisliju i tako se spasili, amin“, poručio je u besjedi o. Nemanja.