Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić služio je danas, na Tominu nedjelju, Svetu  liturgiju u Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu.

Na početku besjede podsjetio je da i današnje Sveto jevanđelje, kao i sva tokom ove sedmice govori o događajima u vezi sa Vaskrsenjem.

“To je zbog toga što je Vaskrs “praznik nad praznicima” i ne proslavlja se samo u jedan dan već tokom cijele sedmice, koja se gleda kao jedan dan. To se vidi i liturgijski kroz bogosluženje, jer se svaki dan služi liturgija, potpuno ista, kao na sam Vaskrs, samo se mijenjaju jevanđelja i apostoli, a opet svi oni govore, o svim tim događajima koji su se dešavali u vezi sa Vaskrsenjem. A zašto je to tako? Zato što je Vaskrsenje ne samo “praznik nad praznicima”, nego „događaj nad događajima“ u istoriji čovječanstva. To je najvažniji događaj koji se desio otkad postoji svijet, čak važniji od stvaranja svijeta, pa i od ovaploćenja, jer ovaploćenje se dogodilo da bi se desilo Vaskrsenje. Naime, Gospod Bog  je došao na zemlju, postao čovjek, stradao i vaskrsao radi našega spasenja. Stradao jeste, ali stradao je da bi okusio smrt i zajedno sa čovječanskom prirodom, koja je u Njemu, Vaskrsao i pobjedio tu smrt, kao što pjevamo u najradosnijem troparu Vaskrsa, “smrću smrt uništi”, da upravo okusivši smrt, pobijedi istu tu smrt Vaskrsenjem. To je ono zbog čega je došao Hristos i što je nama, ljudima, izuzetno važno, jer je time pobijeđena smrt i data nam je mogućnost vječnog života. Zato je to događaj nad događajima, ujedno i najradosniji. Zato ga i proslavljamo sve ove dane“, kazao je o. Nemanja.

Nastavio je da u opisu ovoga Jevanđelja, poslije opisa samoga Vaskrsenja, slušamo o događajima, koji su se dešavali poslije, o prvom susretu sa Gospodom, kada su Mironosice došle da pomažu Njegovo tijelo, pa su vidjele otvoreni grob i anđela koji im je rekao “zašto tražite živoga među mrtvima”. Takođe i njihov prvi susret sa Gospodom, istakao je o. Nemanja, obilježile su kratke ali suštinski važne rečenice Gospoda: “Ne bojte se” i “Radujte se”.

„Susret sa apostolima obilježilo je njihovo prepoznavanje i neprepoznavanje Hrista, vjerovanje i nevjerovanje. Tako i danas  slušamo jedan od tih događaja, a to je kada je Toma, jedan od apostola,  nije vjerovao kada su mu prije toga učenici govorili da su vidjeli Hrista. Naime, Hristos je dolazio i javljao sa učenicima, odmah po Vaskrsenju i govorio je sa njima. Među njima nije bio Toma, opet po promislu Božijem. Kada su apostoli rekli Tomi da su vidjeli Gospoda, on nije vjerovao. Mislio je da oni to od velike ljubavi prema Bogu, velike želje da Ga vide, umišljaju, da su vidjeli duha, da im se pričinjavalo... Rekao je: “dok ja svojim očima to ne vidim i dok ne pipnem rane Njegove, da vidim da je to baš zaista, ne vjerujem”. Današnje Jevanđelje nam opisuje taj ponovni susret, ponovni dolazak Gospoda Isusa Hrista, kada je tu bio i Toma, osam dana poslije ovoga događaja,  kada je ponovo stao među njih i rekao ”mir vam”, kada je pozvao Tomu da ispita, opipa, da vidi da je zaista On. Zašto je to Bog dopustio?  Upravo po promislu Božijem, da svima, prije svega apostolima i Tomi i svim ostalim, ali preko njih i svima nama do dana današnjega, se dokaže i pokaže da je Hristos zaista pravi Bog Koji je vaskrsao, da je to Njegovo pravo tijelo onako kakvo je bilo dok je hodao ovdje po zemlji. Da se nije desio ovaj događaj, dan danas bi neko mogao da kaže su apostoli samo zamišljali da su vidjeli Boga, a ovo je dokaz jer je Toma prišao i opipao Njegovo tijelo, da je pravo, njegove rane koje je zadobio nekoliko dana prije kada su Ga razapeli, da je taj razapeti Hristos živ, tu pred njim, da razgovara sa njim i svjedoči o Vaskrsenju“, rekao je o. Nemanja.

“Zato se u crkvenim pjesmama ovaj događaj naziva “Blaženo nevjerovanje Tomino”.  Takođe značajan momenat u ovom događaju jeste onaj koji obično prođe često nezapažen a veoma važan. Kako ih je Hristos pozdravio? Rekao je: “Mir vam”. To nije običan pozdrav nego ono što je suština kako treba da se osjaćaju apostoli. To je isto ono što je rekao i Mironosnicama. Prvo što im je rekao je bilo “ne bojte se i radujte se”, jer apostoli kao ljudi, bili su preplašeni od svih ovih događaja.   On im kaže “ne bojte se i radujte se ” jer nema mjesta za strah jer je pobijeđena smrt, pobijeđen je najveći protivnik – smrt, Vaskrsenjem, i možemo samo da se radujemo. Zato im u više navrata govori “mir vam” dakle da imamo mir u sebi, imajući to saznanje da je Hristos vaskrsao, pobijedio smrt i darovao nam vječni život.

Sve ovo je zapisano, kao što piše u Svetom pismu, “da vjerujete da je Isus Hristos Sin Božji, da vjerujući imate život u ime Njegovo”. To je suština današnjeg Jevanđelja da, sjećajući se ovih događaja, mi ponovo i ponovo sebe utvrđujemo u vjeri da je Hristos vaskrsao, pobijedio smrt i nama darovao mogućnost vječnog života i da zajedno sa Tomom kličemo “Gospod moj i Bog moj”, amin”, poručio je o. Nemanja.