Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić služio je danas  sa sveštenstvom Svetu liturgiju u Crkvi Sv. Nikole u Starom gradu. 

 

U besjedi vjernom narodu tumačio je zbog čega je lakše kamili proći kroz iglene uši, nego bogatom ući u carstvo nebesko, odnosno ono što je suština današnje Jevanđelske priče o bogatom mladiću koji se pridržavao Božijih zapovijesti, ali mu se nije dopao Hristvo odgovor.

Na pitanje Hristu šta da učini da naslijedi život vječni, nakon odgovora da treba sve da podijeli siromasima i krene za Njim, mladić odlazi.

O. Nemanja kaže da nas na ovom primjeru Gospod poučava kako da zadobijemo carstvo Božije. 

“Nakon odogovora Hristovog mladić se ražalosti i odlazi. Tada Gospod kaže da je vrlo teško bogatima ući u carstvo Božije. To još pojačava jednim poređenjem gdje kaže da je lakše kamili proći kroz iglene uši, nego bogatome ući u carstvo Božije. Iz ovoga se može zaključiti da je nemoguće bogatima ući u carstvo Božije, jer, ako kamila ne može da prođe kroz onu rupu na igli, onda je i ovima potpuno nemoguće da se spasu. Dakle, siromašnima je zagarantovano carstvo Božje, a bogatima nema spasa. Naravno da to nije smisao ovih riječi. I jedni i drugi se spasavaju svojim trudom u odnosu na ono stanje u kome se nalaze. Pa kako onda tumačiti ove riječi? Naime, ne radi se tu o pravoj igli, već je Jerusalim, kao svaki utvrđeni grad, bio opasan zidinama. Bilo je više vrata, kapija, kojim se ulazilo u Jerusalim, većih i manjih. Bila su i jedna mala vrata, kroz koja se moglo proći, ali teško. Zato su ih zvali Iglene uši. I kada bi neko, ko bi jahao na kamili, pokušao da uđe kroz ta vrata, morali bi i on i kamila da se sagnu. Dakle, moguće je ući, ali sa naporom i trudom. Upravo to jeste i način na koji se spasavamo svi, i bogati i siromašni. Nije nemoguće, ali je potreban trud i napor“, rekao je o. Nemanja.

Ističe da ni siromašni, ni bogati, nisu unaprijed spaseni, nego i jedni i drugi, u odnosu na situaciju u kojoj se nalaze, treba da izvuku najbolje što može za njihovo spasenje.

 

“Nisu se ni svi siromašni  spasili, neki su pali u očajanje zbog svoga položaja, roptali su na Boga koji im nije dao više i tako sebe odgurnuli od carstva Božjega. Opet, s druge strane, mnogi bogati su se spasili jer su znali da koriste svoje bogatstvo. Znali su da ga upotrebe kako treba. Jer bogatstvo, ako se na dobar način koristi da se pomaže drugima, takođe može biti sredstvo spasenja. Ima mnogo primjera bogatih koji su se spasili. Sveti Nikola, širom svijeta čuveni svetitelj, poznat kao Boži ugodnik, bio je izuzetno bogat. I upravo tim svojim bogatstvom, odnosno raspolaganjem svojim bogatstvom, pomaganjem drugima, stekao je slavu ne samo kod Boga, nego i u cijelom narodu. Svi ga poštuju kao nekoga ko je pomagao drugima”, rekao je o. Nemanja.

 

Dodaje da nas sam status ne čini spremnim ili nespremnim za spasenje, već naš odnos prema onome što imamo.

 

“Nije problem samo u bogatstvu. Problem je u svemu što nas vezuje za ovu prolaznu zemlju. Mi smo stanovnici Carstva Božjega. Naša otadžbina je Carstvo Božje. Ovdje smo, mislim na nas hrišćane koji vjerujemo u Boga, samo privremeno.  Identitet Crkve je iz carstva Božjega, a mi koji smo njeni članovi težimo ka nečem savršenijem. Gledamo na ovaj svijet kao na privremeno stanište gdje treba da provedemo jedno vrijeme ali i da zaslužimo naše stalno stanište, a to je Carstvo Božije.  Dakle, nije problem u sticanju novca. Mora se nešto zaraditi, mora se djeci dati hrana, školovati ih… Problem je u našem odnosu prema imovini, da nas nešto ne preokupira previše, da ne stavljamo akcenat na to šta ćemo da imamo, a da pri tom zaboravimo na ono što je naš pravi zadatak - da razmišljamo o Carstvu Božijem. Sve ono što nas veže i vuče za ovaj svijet, to je ono što nam smeta da zadobijemo Carstvo Božije. Zato je Hristos i uzeo ovaj primjer bogataša, kome je teško bilo da se odvrekne svoga imanja. To je veoma čest slučaj i odnosi se na sve drugo što nas vezuje za ovu zemlju, a ne dozvoljava da se koncentriišemo na važne stvari”, rekao je o. Nemanja.

 

Podsjetio je na Hristove riječi : “Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe, neka uzme svoj krst i neka ide za mnom”.

 

“To odricanje od sebe znači odricanje upravo od svega onoga što je nebitno i što nas vezuje za ovaj svijet a sputava ka našoj težnji za Carstvom Božjim. Zato treba da budemo bogati u pravom smislu riječi, da budemo puni Boga i Božije blagodati koja nam pomaže da se spasimo i zadobijeo carstvo Božije, amin”, poručio je između ostalog o. Nemanja.