Na praznik Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog svetaca koje, između ostalih, proslavljamo danas, besjedu vjernom narodu u Crkvi Sv. Nikole u Starom gradu proiznio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej – stavrofor Nemanja Krivokapić. 

“Sveto jevanđelje, koje je čitano danas, podsjeća nas na činjenicu da je Gospod Bog, onaj Bog koji je sve stvorio, došao ovdje među ljude, da nas spasi i da propovijeda riječ. Onu spasonosnu riječ, onu istinu koja spasava i uči nas kako da zadobijemo vječni život. U tom svom spasonosnom djelu Bog je želio da učestvuje i sam čovjek. Bog je taj koji nas spasava. On je mogao i sam da nas spasi, ali je želio da i mi učestvujemo u tom spasonosnom djelu. To je i logično, da na pruženu ruku od strane Boga i mi uzvratimo pruženom rukom i damo svoj doprinos”, kazao je o. Nemanja.

Tako je, podsjeća, Bog i Adama uključio u proces stvaranja svijeta, u mjeri koja je njegova.

“Dao mu je da daje imena životinjama, da tako i on učestvuje u mjeri koja je njemu moguća. Tako je Bog uključio ljude i u svoju propovijed. Ne što je njemu trebalo pomoći, nego je nama, ljudima, trebalo da učestvujemo u spasenju. Prvi, oni koji su se odazvali Božijem pozivu, bili su Sveti apostoli. Upravo smo čuli u Svetom jevanđelju kako  su samo na jedan  poziv Gospoda ostavili sve što su do tada radili, cijeli svoj život koji su znali, da ribaju i od toga hrane sebe i svoje porodice. Ostavili su sve na jednu riječ Spasitelja, prepoznavši u njoj da je to živa i spasonasna riječ. I, krenuli su za Njim i postali, kako kaže sam Hristos - „lovci ljudi“.  Apostoli su Božije dijelo i Božiju riječ koje je On posijao ovdje na zemlji, nastavili i prenijeli svima nama do dana današnjega. U svom vremenu to su učinili apostoli, a poslije apostola Sveti oci”, rekao je o. Nemanja.  Božiju riječ dalje su prenosili oni kojima su je apostoli prenijeli.

“I tako je ta spasonosna Božanska riječ došla do nas, do dana današnjega, da se i mi spasavamo. Sveti oci su time nastavili ono spasonosno djelanje na šta smo pozvani svi mi ljudi, a što smo i čuli u današnjem Jevađenju, gdje Hristos poziva učenike da i oni propovijedaju”, nastavio je o. Nemanja.

Na današnji dan, podsjetio je, proslavljamo dvojicu od mnogih Svetih otaca, koji su apostolsku riječ, tj. Hristovu riječ, pronijeli do dana današnjega.

“Jedan od njih je Sveti Justin, mučenik i filozof, svetitelj iz drugog vijeka, a drugi je takođe Sveti Justin, takođe teolog, filozof i duhovnik, ali današnjih dana, dvadesetog vijeka. Sveti Justin filozof nije bio hrišćanin. Rođen je u mnogobožaškoj porodici, bio je filozof, izučio mnoge nauke, izuzetno bio učen i cijenjen u društvu, ali nije bio zadovoljan sobom, jer nije mogao da odgovori sam sebi na najvažnija pitanja. Ona najdublja - ko smo mi, zašto smo mi ovdje na zemlji, koji je cilj našeg života”, kazao je o. Nemanja.

U suštini, konstatuje kako je riječ o pitanjima koja muče svakoga čovjeka, koji živi na zemlji.

“Ali, mi hrišćani, imamo Božansku riječ i odgovore na sva pitanja, a on je živio tada još u neznanju, iako je bio jako učen, i tragao je za istinom. Nikako nije mogao da je nađe, iako je bio poznati filozof. Jednom je sasvim slučajno saznao istinu. Šetajući obalom upoznao je nekoga starca, s kojim se upustio razgovore o ovim temama, što je bilo čudno, jer filozofi nisu razgovarali sa običnim ljudima. Oni su bili viša klasa, sa nižima nisu razgovarali. Međutim, jednostavno, krenuo je razgovor i na pitanja na koja on nije mogao da nađe odgovor, ovaj starac mu je jednostavno odgovorio. Bio je zadivljen njegovim znanjem i mudrošću. Na pitanje gdje je to starac pročitao dao mu je Sveto pismo. Pročitavši ga i on je pronašao sve odgovore koji su ga od davnina, od mladosti, mučili i zanimali, a nije mogao da ih pronađe. Naravno, krstio se i postao hrišćanin i najveći propovjednik hrišćanstva u to vrijeme, što je bilo jako dragocjeno, jer su do tada hrišćani uglavnom bili siromašni ljudi. I apostoli su bili ribari, a hrišćanstvo vjera siromašnih ljudi, dok oni, viši stalež, filozofi, nisu uopšte razgovarali niti se upuštali u razgovor sa siromašnim ljudima. Sveti Justin, kada je postao hrišćanin, nije odbacio taj svoj stalež i svoje beneficije koje je imao, jer u to vrijeme nije mogao da govori na javnim mjestima svako. Mogli su da govore samo oni kojima je bilo dopušteno, a to su bili najumniji i najviđeniji ljudi sa filozofskim togama, kao što je to bio Sveti Justin. On je iskoristio priliku i svoju poziciju da može da propovijeda, kad god hoće i gdje god hoće, i da svi moraju da ga slušaju, i sa te pozicije je  propovijedao hrišćanstvo. Na taj način hrišćanstvo je počelo da se probija i u više staleže tadašnjeg društva, kojem  je bilo ispod časti da npr. sluša tamo neke ribare, ili što pričaju tamo neki hrišćani. U ovom slučaju su morali da slušaju, ali su onda i čuli pravu istinu. Mnogi su na taj način povjerovali u Hrista, jer su imali prilike da čuju Božansku riječ”, rekao je o. Nemanja, podsjetivši da je Sv. Justin Filosof mučenički postradao, jer je to bilo vrijeme gonjenja hrišćana, kada nisu mogli javno da ispovjedaju vjeru.

Nastavio je besjedu riječima da danas proslavljamo takođe još jednog Svetoga Justina.

“Proslavljamo Svetog Justina Popovića svetitelja 20. vijeka iz našeg srpskog roda, koji je takođe, kao što sam rekao i teolog i filozof i duhovnik. Živio je u doba komunizma, kada niko nije smio ni da misli a kamoli da govori o Crkvi i da se suprotstavlja komunističkoj ideologiji. Međutim, on je nepokolebljivo propovijedao Božiji riječ, kao jedan od najvećih intelektualaca svoga vremena. Svojim riječima i svojim djelom bio je svetionik mnogim bogotražiteljima. Prenio je generacijama današnjim svetootačko predanje kroz svoje djelo, svoje riječi , svoje spise... Bio je utočište i svetionik onim bogotražiteljima koji su u to teško vrijeme pokušavali da dođu do istine, ali koja se tada teško mogla naći. Među onima koji su uto vrijeme nalazili podršku i potporu su najumnije glave naše Crkve. Njegovi učenici su među ostalima  bili blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, blaženopočivši Episkop Atanasije i naš otac Momo Krivokapić. Sv. Justin je svjedok da djelo na koje je Hristos pozvao apostole, da učestvuju u pronošenju riječi Božije, nije rezervisano samo za apostole, niti za oce prvih vjekova, nego za sve oce do dana današnjeg. Ne samo ni za sve svetitelje, nego upravo za sve nas koji smo članovi Crkve, koji imamo mogućnost da širimo Božiju riječ. Da onu spasonosnu riječ koju nam je ostavio Bog, kojom se spasavamo, da pomognemo da se i drugi spasu i da, naravno, slušajući tu riječ i živjeći njome, da i mi sebe spasavamo i zadobijemo vječno carstvo, amin!