U današnjoj besjedi u Crkvi Sv. Nikole nakon čitanja Jevanđelja po Mateju sa glavnom porukom „Mnogo je zvanih ali malo odabranih“, otac Nemanja Krivokapić je govorio o pozivu upućenom na Spasenje i u Carstvo Božije, ponuđenih svim ljudima bez razlike (mnogi su zvani). Ističe i značaj slobodne volje i odgovornosti, jer da bi neko bio „izabran“, nije dovoljno samo da čuje poziv. Potrebno je da se odazove, promijeni svoj život i „obuče svadbeno ruho“ (što simbolizuje vjeru, dobra djela i vrlinu). Ipak, krug se sužava jer, iako Bog želi da se svi spasu, malo je onih koji istinski prihvataju Njegovu volju i istrajvaju na tom putu do kraja.

„Čuli smo u Svetom Jevanđelju priču Gospoda Isusa Hrista o Carstvu Božijem. Vrlo često je On govorio na temu Carstva Božijeg, a o čemu drugo i da govori kada je to suština i smisao našeg života ovd‌je na zemlji. Gospod je došao da nam da spasonosnu nauku, da nas nauči kako da se spasavamo i da nas prosvijeti, da znamo šta je na ovom svijetu važno, a šta manje važno ili nevažno. Mnogi  mislioci su od davnina razmišljali o tome koji je smislo života, otkud mi na zemlji i šta treba da radimo. Bog je dao odgovor, jasan i precizan i ovo je jedan od onih kojim nam sam Gospod govori šta je smisao našeg života na putu ka zadobijanju Carstva Božjega“, rekao je o. Nemanja.

Kazao je da čovjek ne može da shvati kako izgleda Carstvo Božije.

„Bog zna da mi ne možemo da shvatimo tačno kako izgleda Carstvo Božije. Zato nam kroz ove jednostavne priče pokušava dočarati da shvatimo koliko je Carstvo Božije važno, kako se stiče i kakav treba da bude naš odnos prema njemu. Ovo Jevanđelje upravo o tome govori. Čujemo da u ovom primjeru Gospod pravi poređenje Carstva Božijega sa vjenčanjem, sa svadbom. Svadba je oduvijek, bila nešto važno i svečano. I u Starom i u Novom zavjetu  - Apostol Pavle je govorio o vječanju, jer je smatrao da je to nešto što je važno. Kod nas, u našem narodu, svi znamo dobro da, kada se neko pozove na svadbu, da je to velika čast i radost. Vjenčanje je nešto što je važno i posebno, za što se pripremamo. Pripremamo darove, kupujemo poklone, spremamo šta ćemo da obučemo. Da ispoštujemo domaćina i onoga koji se vjenčao, obući ćemo se svečano“, kaže o. Nemanja.

Dodaje da kroz odnos ženika i nevjeste,  Hristos poredi odnos Boga i nas ljudi, o čemu govori i apostol Pavle (...a ja govorim za Hrista i za Crkvu).

„Dakle vjenčanje je nešto što i te kako ima veze sa Carstvom Božjim, pa Gospod uzima jako lijep primjer da nam objasni koliko je ono važno za nas. Kao što se mi pripremamo za nečije vjenčanje, nečiju svadbu, tako treba da se pripremamo za najveće slavlje, za Carstvo Božije. Vidimo to u ovom Jevanđelju gdje car priprema vječanje za svoga sina i na svadbu poziva ljude. Ali, kao što vidimo u Jevanđelju, zvanice imaju preča posla. Ovaj ide u polje, ovaj u trgovinu… Da li je moguće da propuštaju takvo slavlje? Car pravi vjenčanje za svoga sina, što će biti nadaleko poznato i čuveno slavlje, a neko ima preča posla od toga. Prosto neshvatljivo da propuštaju tako nešto“, rekao je o. Nemanja.

Ističe da smo mi ustvari pomenuti ljudi i da je sve upućeno nama.

„Uvijek kada nađemo neka preča posla da ne idemo na liturgiju i da ne radimo ono što nas Bog uči, upravo smo slični tim ljudima koji su opisani u  Jevanđelu. Pa ako mi govorimo o svadbi carevog sina kao nečem toržestvenom, veličanstvenom, koliko puta je toržestvenije i slavnije Carstvo Božije u koje nas Bog svakodnevno poziva. Na svakoj liturgiji, kada sveštenik ide sa putirom i poziva ljude da se pričeste, to je poziv u Carstvo Božije. A svako, ko ima preča posla nego da dođe na svetu liturgiju, da se pripremi za nju, onako kako se priprema za svadbu, e taj je onaj čudni čovjek što nije došao na svadbu“, kazao je o. Nemanja.

Kada na kraju car poziva sve ljude, druga je važna slika ovog Jevanđelja.

„Među njima je bio jedan čovjek, loše obučen, kojeg je car primjetio i pita ga gdje mu je svadbeno ruho, obzirom da je došao na ovakvu svadbu, pošto on ništa ne odgovara, sluge ga izbacaju sa svadbe. Poruka je da smo svi mi pozvani u Carstvo Božije, koje nismo sami po sebi  zaslužili. Kao i neki od slučajno pozvanih na svadbu, čime im je data takva mogućnost, tako i mi. Dakle, niko nije dostojan Carstva Božijeg, ali nama takvima kakvi smo, opet je data mogućnost ulaska. Zato, hajde da bar toliko uradimo za sebe, da se bar umijemo, obučemo ljepšu odjeću, slikovito govoreći, da bar osnovne stvari koje se od nas traže, učinimo, da koliko - toliko budemo dostojni Carstva Božijeg. Nek bi Gospod Bog dao da, kroz ove divne priče koje nam daje, i mi steknemo svoje mjesto u Carstvu Božijem, amin“, poručio je o. Nemanja.