U obraćanju vjernom narodu u kotorskoj Crkvi Sv. Nikole u Starom gradu, danas na Svetoj liturgiji u Nedjelju žena mironosica, protojerej Nenad Kalem je naglasio odvažnost u vjeri i polaganje nade u Gospoda. To su, kako je kazao, vrline na koje treba da se ugledamo po uzoru na Svete mironosice i Svetoga i pravednoga Josifa.

“Sveti Jovan Jevanđelist kaže na jednom mjestu u svom Svetom Jevanđelju: “U ljubavi nema straha nego savršena ljubav izgoni strah napolje , jer u strahu je mučenje, a ko se boji nije se usavršio u ljubavi”. Ove riječi Svetog Jovana, “Apostola ljubavi”   današnje jevanđelje nam nedvosmisleno poručuje da tamo gd‌je se zacari nelicemjerna ljubav prema Bogu, tu onda ne može biti mjesta ni za kakav strah. A da zaista u savršenoj ljubavi nema straha, uvjeriše nas ličnim primjerom žene Mironosice, o kojima smo čuli u današnjem Svetom jevanđelju i kojima je posvećena ova ned‌jelja. A ko su bile svete žene Mironosice? To su bile one žene koji su Hrista pratile u Njegovoj misiji još od Galileje i služile Mu. Jedna od njih bila je Marija Magdalina, sestra četvrodnevnago i pravednago Lazara, Marija Josijina i Salomija, majka apostola Jakova i Jovana. Naravno, među njima, je uvijek bila prisutna Presveta Bogorodica, kao obrazac ljubavi i služenja. Njih nazivamo Mironosicama, jer su vrlo rano, u prvi dan ned‌jelje, nosile mirisna ulja na grob, da bi pomazale tijelo Hristovog, ali  zato jer su im duše mirisale miomirisom vjere i ljubavi. Njihova odanost, vjernost i služenje Hristu je zadivljujuća. Dok su sveti apostoli u strahu od judeja bježali na sve strane, one i dalje ostaju uz Hrista i prate ga sve do Golgote. Zatim, dok se narod rugao raspetome Hristu, one i dalje stoje skrušeno pod krstom i zajedno sa njim sastradavaju. Tako, na izgled, slabe žene postadoše svjedoci stradanja i smrti Hrista Gospoda. Zbog te velike žrtve nesebične ljubavi, one su prve imale čast da im se javi vaskrsli Hristos Gospod. I tako se udostojiše da prve saznaju najveću i novozavjetnu istinu, to jeste da je Hristos vaskrsao i da je smrt pobijeđena i sve dileme oko stradanja i vaskrsenja Gospodnjeg njihovim svjedočenjem su razriješene. Bilo je sasvim logično da se Gospod po vaskrsenju prvo javi svojim učenicima, ali, zbog proteklih događaja, oni su klonuli duhom i malaksali vjerom. Zato se Gospod i javlja prvo ženama, Mironosicama, javio se On poslije i svetim apostolima, ali ih ujedno prekorijeva sbog okorijelosti srca i nevjerovaše onima koji Ga vidješe vaskrslog iz mrtvih. Osim žena Mironosica, u današnjem Svetom Jevanđelju spominje se i Josif iz Arimateje, koji je takođe pokazao veliku odvažnost i hrabrost. On je bio član jevrejskog suda, Sinedriona, ali i tajni Hristov učenik, gd‌je on sa velikom hrabrošću dolazi pred Pilatom da traži tijelo Hristovo, da bi Ga skinuo sa krsta i položio u grob. Rizikovavši svoj društveni status radi Hrista prevazilazi i sve svoje strahove, jer je njegov motiv bio duhovne prirode, kao što se kaže u tekstu Svetog Jevanđelja “koji sam carstvo Božije čekaše, usudi se i zaiska u Pilata tijelo Hristovo”. Carstvo Božije je bila njegova pokretačka snaga u tom momentu. Te njegove odvažnosti i smjelosti Crkva se sjeća na svakoj svetoj liturgiji, kada donosi svete darove poslije velikog hoda na časnu trpezu, sveštenik govori tu molitvu “Blagobrazni Josif, skinuvši sa drveta prečisto tijelo tvoje”. A tu pjesmu i taj tropar pjevamo tokom cijele ove nedelje, svaki dan, da bi nas utvrdila u vjeri i posjetila na važnost ovog događaja. Zato, imajući u vidu sve ovo, služite Gospodu sa strahom i radujte Mu se s trepetom, kako kaže psalmopojac David “jer jedino služenje Njemu oslobađa čovjeka svakog i uzdiže iza svake tvari”. A odvažnost u vjeri i polaganje nade u Gospoda jesu vrline na koje treba da se ugledamo po uzoru na Svete Mironosice i Svetoga i pravednoga Josifa. Radujte se i ne bojte se! Hristos Vaskrse“, poručio je o. Nenad.