„Kad god razmišljamo o čudima koje učini Gospod, kao prilikom iscjeljenja ove žene (Luk. 13, 10 – 17), sjetimo se da je Hristos Bog, da je svemoguć, da može da učini sve što hoće, što mi ne možemo i da sve što radi, čini radi našega spasenja“, poručio je danas na Svetoj liturgiji u Crkvi Sv. Nikole arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stvarofor Nemanja Krivokapić, tumačeći današnji jevanđelski odjeljak o Gospodu Koji je u subotu izliječio zgrčenu ženu. Tu se našao i starješina sinagoge da prigovori zašto joj pomaže u neradni dan, dok Gospod prozire njegovo licemjerje.

„Međutim, u ovom opisu akcenat je na nečem drugom, odnosno na tome kako su reagovali oni koji su vidjeli to što se dogodilo. Neki su presrećni, prije svega ta žena i narod koji je vidio čudo, ali nisu svi. Starješina sinagoge isto je vidio što i ostali, ali i pored toga što je vidio čudo, nešto što se ne dešava svaki dan, njemu je interesantnije što je On to uradio u sobotu, prekršio zakon, a ne što je učinio čudo na korist nekog od prisutnih ljudi. Hristos mu odgovara sa „licemjeru“. Shvata vrlo dobro da to nije neznanje nego licemjerstvo. Licemjeri su oni ljudi koji se pretvaraju da poštuju neka moralna načela, pravila, ali ih suštinski ne poštuju nego samo prividno, odnosno samo tako da ljudi vide. I to je ono što prekorijeva Hristos“, kazao je o. Nemanja, podsjetivši da su fariseji bili poznati po pretvaranju da poštuju zakon, ali im je  važnije bilo da se ispoštuje forma, pa Hristos direktno i kaže da je licemjer onaj koji ne prepoznaje suštinu.

To što mi u Jevanđelju slušamo kako Hristos prekorijeva nekog starješinu, opomena je svima nama, dodaje o. Nemanja, ističući da se opominjanjem fariseja, opominju svi koji formu stavljaju iznad suštine.

„Slušajući prekor starješine sinagoge navodi nas na razmišljanje da se i mi presaberemo. Svima nama je to pouka jer svi smo mi ponekad licemjeri onda kada stavljamo formu iznad suštine. Evo sada je u toku post, divan period koji nam je Crkva uredila da se fokusiramo na sebe, na svoje spasenje, dušu, na ono što je korisno da budemo na kolosjeku koji vodi na pravi put. To je divan period od koristi za naše spasenje, ali i klizav teren jer često znamo da padnemo u iskušenje o kojem govori današnje jevanđelje i ako i u postu stavljamo formu iznad suštine“, kazao je o. Nemanja.

Naglasio je da je u postu najvažniji naš odnos prema Bogu, prema bližnjima, a time i prema samima sebi.

„Suština posta je da sebe naoružamo dobrim djelima, milosrđem, praštanjem… Jer, što je suština posta? Post je ustvari vježbanje naše slobodne volje“, kazao je o. Nemanja, ukazavši da je prvi post ustvari onaj koji vidimo u Svetom pismu, još u Raju, kada je Bog stvorio Adama i Evu, davši im i ono što smiju i što ne smiju da jedu.

Crkva je odredila šta, zbog višeg cilja, ne treba raditi, a mi postom vježbamo našu slobodnu volju, kao što je i Adamu bilo dato na volju da dohvati plod sa drveta.

„Tako i mi kad postimo, svojevoljno se odričemo jedne vrste hrane radi višega cilja, odnosno najvišeg mogućeg, a to je pričešće, primanje krvi i tijela Hristove. Mi se odričemo svjesno nečega jer imamo veći cilj. To je suština posta“, kazao je o. Nemanja.

Potrebno je prije svga da se tokom posta jačamo u našim vrlinama koje nas vode ka Carstvu Božijem.

„Sve vrline su korisne i dobre, ali je ljubav prva i osnova je za sve druge. Praštanje, razumijevanje jednih prema drugima i iznad svega djela milosrđa… Džabe nam pasulj na vodi ako onome pored sebe ne pomognemo, a možemo. Neka bi Gospod Bog dao da, slušajući ove jevanđeljske riječi, sami sebe prisjetimo gdje smo, na kojem  smo putu i da se ispravimo na onaj koji vodi u spasenje, amin“, poručio je između ostalog o. Nemanja.

( Luk. 13, 10 – 17 .) - 

10. A učaše u jednoj sinagogi subotom.

11. I gle, bješe ondje žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti.

12. A kad je vidje Isus, prizva je i reče joj: Ženo, oslobođena si od nemoći svoje.

13. I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga.

14. A starješina sinagoge, negodujući što je Isus iscijeli u subotu, odgovorivši reče narodu: Šest je dana u koje treba raditi; u ove, dakle, dolazite te se liječite, a ne u dan subotni.

15. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere, svaki od vas ne odrješuje li u subotu svojega vola ili magarca od jasala i vodi da napoji?

16. A ovu, kćer Avraamovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotni?

17. I dok on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; a sav narod radovaše se za sva slavna djela što ih on činjaše.