Po starom kotorskom običaju u prvu nedjelju po Savindanu služi se pomen dobrotvorima srpskih škola  Kotoru, a u Crkvi Sv. Nikole danas, kada naša Sveta Crkva proslavlja Prepodobnog Makarija Egipatskog i Svetog Marka Efeskog, molitveno je proslavljena i prva u nizu pripremnih nedjelja pred Vaskršnji post – Nedjelja o mitaru i fariseju.

„Jevanđeljem o Zaheju, koje smo čuli prošle nedjelje i ovim o Mitaru i fariseju, počinju pripremne nedjelje pred Veliki časni post.Tema današnjeg Jevanđelja je smirenje“, kazao je u besjedi arhijersjski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić.

Post, istakao je, Crkva vidi kao izuzetno važan period u kome brinemo o našim dušama, pa se zato i za tako nešto pravi priprema kroz jevanđelske priče koje nas podsjećaju na vrline koje treba da steknemo. 

“Kroz priču koju nam govori ovo jevanđelje mi pratimo dva čovjeka koji su došli u Crkvu da se mole. To su pripadnici jevrejskog naroda, došli su da se mole Bogu, ali na dva različita načina. Prvi farisej, ispunjava sav zakon, sve što treba da radi i što nalaže Mojsijev zakon u to vrijeme. On to sve ispunjava, a ovaj drugi je carinik, jako grešan. Carinici su inače smatrani za najgrešnije ljude zato što su, takva vrsta im je posla bila, mogli da se vrlo lako ogriješe o druge ljude jer su sakupljali novac za cara pa su često uzimali za sebe. Zato su sinonim za grešnog čovjeka. U jevanđelju jasno se kaže “da se opravdao ovaj grešnik, a ne onaj farisej koji je ispunjavao sav zakon”. Neki tumači Svetog pisma kažu da je taj farisej bio licemjer pa da je samo “pro- forme” izvršavao taj zakon, a da se nije iskreno molio Bogu. To ne piše u Svetom pismu i može neko tako da protumači, a možda jednostavno nije”, kazao je o. Nemanja.

Možda je, nastavio je dalje, iskreno to sve činio, ali način kako se obraća Bogu i kako se postavlja, kako razmišlja o sebi, jeste problematičan. Naime, čak i da je tačno sve to što je uradio, to on sebi pripisuje kao zasluge i maltene da je on time postigao nešto. Znači, sve što ima da zaslužuje time što je takav. Posebno je problem ono kad kaže “hvala ti što nisam kao ovi drugi”. Dakle, s prezrenjem gleda na druge ljude, posebno na ovoga grešnika. To nije način na koji se mi molimo Bogu. Bog prije svega zna, ako smo nešto dobro radili, ne moramo ga mi podsjećati. Drugo, šta god smo uradili, sve što imamo, sve nam je Bog dao. Dakle, mi nemamo ništa ovdje na zemlji što nismo dobili od Boga. A ono što smo uradili, to je samo mali dio u odnosu na ono što je nama dao Bog, odnosno ljubav koju Bog pokazuje prema nama.

Onaj drugi, nije dobro što griješi, ali jeste dobro što je svjesan sebe i svoje grešnosti. Dakle, stoji smjerno, čak ne može, kako tamo piše da podigne glavu, nego se samo u sebi moli, govori “Gospode budi milostiv, meni grešnome”. Dakle, on je svjesan svoje grešnosti i to je ono što je Bog osjetio . Znači, da mi budemo svjesni ko smo i gdje smo, da se ne uzdamo previše u svoje mogućnosti, nego u milost Boga. Dakle, taj se opravdao upravo zbog toga što je pokazao smirenost. To smirenje jeste prva i osnovna vrlina koju treba da steknemo da bi mogli da razmišljamo uopšte o svim onim vrlinama koje treba da steknemo tokom posta”, kazao je o. Nemanja.

Govoreći o važnosti smirenje ističe da je to potpuna suprotnost od najvećeg grijeha, gordosti.

“Gordosti koju je pokazao ovaj carinik na početku. To je ono što nas odvaja od Boga, to je onaj grijeh na kome je pao i Satana, to je grijeh na koji je pao i Adam. Upravo suprotno tome jeste smirenje. Biti svjestan da smo stvoreni, da smo mali i grešni. Naravno da nas to samo i podstiče, da radimo , da se trudimo više, a ne da mislimo da smo nikakvi. Bog nas je stvorio po liku i podobiju svome. Dakle, dao nam je mogućnost da se, kao Božije stvorenje, po liku i podobiju Božijem i mi udostojimo Carstva Božjega i gledanja Boga licem u lice. A to zavisi isključivo od nas, od našeg odnosa prema Bogu i ne samo prema Bogu, nego prema cijeloj tvorevini, posebno prema drugim ljudima. Dakle, smirenje će nas podsjetiti da smo stvoreni, ali i da možemo da zaslužimo Carstvo Božije bogougodnim životom, pokajanjem za grijehe i jačanjem vrlina o kojim nas uči post u koji ulazimo. Neka bi Gospod Bog dao da nas sve ove pripremne nedjelje, a i sami post, uvedu u takav način života koji nas uvodi u Carstvo Božije, amin”, poručio je o. Nemanja.