Tumačeći današnje Jevanđelje na Svetoj liturgiji u Crkvi Sv. Nikole u Starom gradu, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić  je podsjetio da je Gospod Isus Hristos, dok je bio ovdje na zemlji, propovijedao spasonosnu nauku za naše spasenje i zadobijanje Carstva Božijeg, vrlo često govorio i kroz priče. Nebeske tajne otkrivaju nam se, kazao je, onoliko koliko nam je potrebno za spasenje.

“Događaj iz današnjeg Jevanđelja je Hristos ispričao kao poučnu priču. Vrlo često se dešavalo da Gospod Isus Hristos kroz slikovite i jednostavne priče govori uzvišene istine. To je zbog toga što je naša vjera, vjera otkrivenja. Ono što mi znamo o Bogu nismo spoznali svojim mogućnostima i svojim razumom, iako su mnogi ljudi pokušavali da dokuče te osnovne istine - zašto smo mi ovdje na zemlji, što je smisao našeg života, šta treba da činimo… Zato smo mi hrišćani u velikoj prednosti jer nam je Bog otkrio svoje učenje i otkrio znanje, istinu, šta treba da činimo i šta je smisao našeg života“, kazao je o. Nemanja.

Kako pojašnjava, neke stvari, koje nam je Bog otkrio, možemo jednostavno lako da shvatimo, dok su neke istine, ne nerazumne, nego nadrazumne.

„Ne možemo da ih shvatimo tačno, jer i nije naše da znamo sve što Bog zna. Ono što je nama Bog otkrio u onoj je mjeri koliko nam je potrebno. Kako izgleda Carstvo nebesko mi ne možemo tačno da znamo, ali da postoji Carstvo Božije, to je činjenica, jer Gospod Isus Hristos ga na više primjera pominje i govori o tome kako se stiče. Dakle, ono što mi treba da znamo jeste da postoji Carstvo Božije, da je nama namjenjeno, ali da treba da ga steknemo. U ovom Svetom Jevanđelju i kroz ovu slikovitu priču Gospod nas ne uči šta je Carstvo Božije, nego kako se dolazi do Carstva Božijega. A dolazi se kroz vrline, kroz naše ponašanje prema našim bližnjima, kroz projavljivanje ljubavi i samilosti i milosrđa prema drugim ljudima, a prije svega, kroz praštanje“, rekao je o. Nemanja.

Vrlina na koju se stavlja akcenat u ovom Jevanđelju, kazao je dalje, jeste praštanje.

„Kroz opis ovoga događaja čovjek, kome je njegov gospodar oprostio veliki dug, nije smatrao za potrebno da i on treba da oprosti svome prijatelju mnogo manji dug. I onda ga gospodar podsjeća na to što je on njemu činio i pita ga: “nije li trebalo i ti tako da učiniš? Zar je ovaj čovjek tako nerazuman? Jel moguće da takav neko postoji?“. Jeste, postoji. Svi smo mi takvi. Ovo je nama upućeno, ovo Jevanđelje, da nas podsjeti svakoga pojedinačno od nas da isto to svakodnevno radimo.

Svi mi imamo neke neraščićene račune sa drugim ljudima, ne samo u finansijskom smislu, nego jednostavno kad god nešto nažao učinimo nekome, dužni smo. I nama su sigurno dužni, ali mi volimo da istjerujemo pravdu. To nam je nekako najmilije da mi nešto istjeramo, da slučajno mi ne budemo oštećeni“, kazao je o. Nemanja.

Zato, kako ističe, današnje Jevanđelje nas podsjeća da, kada bi Bog gledao prema nama i našim grijesima i istjerivao pravdu, mi ne bi dobro prošli.

„Važnije je zato da mi gledamo kako se odnosimo prema drugima, jer cijeloga života mi nešto od Boga tražimo. Oprosti mi ovo, oprosti mi ono... Hvala Bogu da se molimo i da tražimo oproštaje. Od koga ćemo ako ne od Boga? Ali, ako mi tražimo od Boga oproštaj, zar ne bi bilo logično i da mi razmišljamo na taj način prema našim bližnjima. To je ta vrlina praštanja na koju nas podsjeća ovo Jevanđelje. Uvijek treba da razmišljamo o vrlinama, ali posebno je važno razmišljati o vrlinama sada tokom  posta. Post je vrijeme kada nas Crka poziva da intenzivnije razmišljamo o nama, o našim postupcima, o vrlinama koje treba da steknemo. U ovo vrijeme posta posebno treba da razmišljamo o praštanju. Posebno u ovom Bogorodičnom postu, jer je Bogorodica Ona koja se uvijek stalno moli za nas i posreduje kod Boga za nas, da nam oprosti grijehe. Poštujući ovaj post mi se na neki način odužujemo Presvetoj Bogorodici Koja se stalno moli za nas. U žitiju jednog svetitelja, jednog velikog podvižnika pominje se jedan događaj kako je taj podvižnik, koji je bio izuzetno pobožan i stalno su ga demoni napadali, iskušavali ga na razne načine, čak i fizički ga napadali, ali je on uspijevao molitvom i snagom svoje vjere da se odupre. Jednom, taj demon koji ga je napadao, umoran više od napadanja, sjedi i razgovara sa njim. Kaže “dobar si, dobro se držiš, samo nemoj da misliš da si nas ti to svojim moćima i svojim snagama pobijedio, jer mi smo mnogo jači od vas. Nego, Ona tamo (a misli na Bogorodicu i neće da Joj izgovori ni ime koliko Je mrzi), Ona se moli za vas. Mi vas oborimo na sve moguće načine i na zavist i na pakost i na ogovaranje… Pobijedimo vas, ali onda dođe Ona gore i moli svoga Sina da vam oprosti. Lako što se Ona moli nego što je On posluša i oprosti vam. Gdje je tu pravda?”. E pa nema pravde, nego milost Božija. Milost Božija je ono u što se mi pouzdamo. Ne u pravdu jer bi se tada malo ko od nas spasio. Nego, pouzdamo se u milost Božiju koju stalno tražimo od Njega. Pa, ako tražimo milost, onda je red da i mi pokažemo tu milost prema našim bližnjima kroz naša dobra djela i prije svega kroz praštanje.

Neka bi Gopod Bog dao, molitvama Presvete Bogorodice, da se u nama ojačaju vrline i da tako zaslužimo Carstvo Božije o kome govori ovo Sveto Jevanđeje, amin”, poručio je o. Nemanja.