U Crkvi Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu, danas u Nedjelju Samarjanke, služena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Nenad Kalem.

U obraćanju vjernom narodu poručio je da nas Hristos kroz susret sa ženom Samarjankom upućuje jedne na druge, na zajednicu, odnosno na Crkvu Božiju, kojoj je On glava.

„Draga braćo i sestre, u odsjaju Hrisovog vaskrsenja, još ozareni vaskršnjom radošću, slušamo jevanđeljsku priču o Hristovom razgovoru sa ženom Samarjankom na jednom izvoru u Samariji. Naime, da bismo bolje razumjeli ovu priču, moramo znati da su Samarjani porijeklom Jevreji, ali su se ženidbenim vezama izmiješali sa neznabošcima, tako da su činili novu etničku cijelinu i skupinu. Držali su i jevrejske i neznabožačke i mnogobožačke običaje, pa su ih Jevreji zbog toga prezirali stalno se prepirući sa njima oko vjerskih propisa i odredbi. Međutim, Hristos ne prihvata razgovor u međuetničkoj vjerskoj netrpeljivosti, jer On nije došao da nastavi staru priču, već da nenametljivo svijetu ponudi istinu. Zato pažljivo započinje razgovor sa ženom govoreći: “Kad bi ti znala dar Boži ko je Taj  koji ti govori daj mi da pijem, ti bi tražila od Njega i dao bi ti vodu živu. Znači, ne radi se o tjelesnoj žeđi, nego o žeđi bogolike duše za Bogom živim. To nam je najbolje opisao psalmopjevac David psalmima, uzvikujući: „Kao što košuta traži vodene izvore, tako duša moja traži Tebe Bože. Žedna je duša moja Boga, Boga živoga“. Zatraži žena Samarijanka, tu vodu, ne znajući da je živa voda sam Hristos Gospod, to jeste blagodat Duha Svetoga, koja se izliva izobilno na sve koji su žedni istine“, kazao je o. Nenad.

Hristos joj to otkri, nastavlja dalje, dokazujući da Mu je kao Bogu poznato sve ono što je ona kao grešnica počinila.

“I, kada je shvatila ko je Taj sa Kim razgovara, zaboravi tjelesnu žeđ i sva ozarena potrča pravo u selo da sugrađanima objavi istinu. Dakle, njena duša pronašla je izvor života, pronašla je samoga Hrista i napojila se Njime i samim tim razriješila enigmu o smislu svoga života i sve ovosvjetske brige su potisnute u drugi plan“, rekao je o. Nenad.

Nastavlja riječima da nam iz ovog razgovora sa ženom Samarjankom, Gospod Isus Hristos otkriva da je smisao čovjekovog života na zemlji, pronaći istinu i napojiti se njome.

„Nažalost, mnogi danas traže smisao u besmislu, gubeći svoje duše, zaluđujući se nebitnim stvarima. Zato je ovaj susret Isusa sa Samarjankom za nas od izuzetnog značaja, jer nas Hristos uči da je čovjekov najveći dar susret sa drugim bićem, sa drugim čovjekom koji vodi do susreta sa Bogom. Upućuje nas jedne na druge, na zajednicu, a ta zajednica je Crkva Božija, kojoj je Hristos glava. Tu mi na Svetoj liturgiji u Svetoj tajni evharistije, zadobijamo samoga boga u Svetom pričešću“, kazao je o. Nenad.

Ističe da je u Hramu Božijem izvor vode žive od koje nikad nećemo ožednjeti i nikad nećemo umrijeti, ako pristupamo sa vjerom u vaskrsenje i život vječni.

“Hristos nam opet i opet ovd‌je potvrđuje da je spasenje moguće ukoliko ga slijedimo, ma kome narodu pripadali. Neka bi Gospod i nas ozario Božanskom vaskrslom svjetlošću i naše ožednjele duše ispunio vodom vječnog života, od koje nećemo ožednjeti. Da Mu se u ljubavi obraćamo i proslavljamo, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, u vjekove vjekova, amin”, kazao je o. Nenad.

Danas, u petu nedjelju po Vaskrsenju – Nedjelju Samarjanke, naša Sveta crkva molitveno se sjeća Spaljivanja moštiju Svetog Save na Vračaru i proslavlja Svetog apostola Simeona Episkopa jerusalimskog. 

(Foto - arihva SPCO Kotor)